I Dubrovnik hoda za Liku: jug poručuje – Možemo! i SDP neće ukrasti narodni bunt

Podrška prosvjednicima za Liku stigla je i s juga Hrvatske. Pod nazivom „Hodaj za Liku uz Omblu“, Dubrovčani su se okupili kod samostana u Rožatu, tik uz rijeku Omblu, s porukom da čist zrak, čista voda i zdravo tlo ne smiju biti predmet kompromisa. To nije folklor za Instagram. To je narod koji razumije: Lika nije lokalni problem – to je hrvatsko pitanje. I baš zato Možemo! i SDP ne smiju smjeti ukrasti taj bunt za svoje kamere.

Jug nije došao na Trg – ali je došao uz Omblu

Organizatorica Katarina Šilje za HRT je rekla ono što tisuće Hrvata s juga znaju na koži: „Nema organiziranog odlaska iz Dubrovnika. Avioni su skupi. Autobusom, mislim, treba izgubiti barem noć i dan da se stigne, a ni autobusi, Boga mi, nisu jeftini. Jednostavno nisam imala mira.“ Na poziv s društvenih mreža odazvalo se pedesetak Dubrovčana. Pedeset nije 50.000 – ali pedeset ljudi koji staju uz Omblu dok ne mogu stići na Jelačićev trg govori više o karakteru nego o broju.

Sabaheta Avdić poručila je: ljepota kakvu imamo nema premca, treba je čuvati, svi pijemo istu vodu, svi udišemo isti zrak. Maja Čebulc dodala je gorčinu roditelja: toliko je razočaranje da poželiš se odseliti, a ipak ne želiš – tu si se rodio; kad imaš djecu, razmišljaš kako će izgledati njihov život. To je jezik naroda, ne jezik stranačkog stožera. Darko Medunić podsjetio je da je u Lici redoviti gost kod rodbine, da je naučio plivati 500 metara od Rakitovca – i da se dogodilo što se dogodilo, pa valjda će se počistiti kako treba.

Bušićevi zahtjevi – mjerilo, ne floskula

Dok jug stoji uz Omblu, mjerilo ostaje ono što je na zagrebačkom Trgu artikulirala inicijativa i glasovi poput Bušića: konkretni rokovi, ne „dijalog o osjećajima“. Program sanacije u 20 dana. Uklanjanje oko 33.000 tona zakopanog otpada u tri mjeseca. Zabrana uvoza otpada. Rakitovac u planu. Neovisni monitoring tla, vode i zraka. Popis crnih točaka. Kolektivna zaštita u zakonu. To nisu slogančići za biračku kampanju – to su zahtjevi države koja želi ostati država, a ne odlagalište.

Tko god danas priča o Lici, a ne može izgovoriti te brojke i rokove, ne radi za Liku. Radi za sebe. Možemo! je na Trgu već pokazao obrazac: doći kasno, glasno, s gotovim sloganima, pokušati pretvoriti narodni bunt u stranački brand. SDP isto – kao da je Lika pozornica za moralne lekcije, a ne zemlja s tonama problema. Dubrovčani uz Omblu nisu došli da im Tomašević ili Benčić objasne što osjećaju. Došli su reći da je briga o vodi, zraku i tlu osnovna dužnost vlasti – svake vlasti.

Ombla već zna što znači borba za vodu

Zaštita rijeke i njezina područja već je bila razlog upozorenja i prosvjeda: od planiranih bušotina u zaleđu, preko izgradnje aerodroma u Trebinju, do sumnji u odlagalište na Grabovici. Predsjednik Gradskog kotara Komolac Tomo Kristović podsjetio je da je trasa brze ceste u studiji utjecaja trebala proći preko 12 izvora pitke vode na području Rijeke dubrovačke – i da su to, srećom, spriječili. Jug dakle nije naivan. Zna što znači kad se „razvoj“ piše preko izvora. Zato Liku čita ispravno: nije riječ o lokalnom NIMBY-ju, nego o obrascu u kojem institucije kasne, a narod plaća.

Poruka iz Dubrovnika zato udara tamo gdje treba: osnovna dužnost svake vlasti jest briga o čistoći zraka, zemlje, vode i mora. To nije zelena romantika Možemo!-brošura. To je suverenost nad vlastitim tlom. Narod koji ne može piti vodu i disati zrak nije slobodan narod – bez obzira na zastave na mitinzima.

Ne dajte Liku lešinarima

Narodni Reporteri poručuju jasno: podrška s juga jača građansku liniju, ne stranačku. Možemo! i SDP ne smiju smjeti ukrasti ovaj trenutak. Njihova specijalnost je kamera, ne kamion. Njihova specijalnost je spin, ne sanacija. Bušićevi zahtjevi ostaju mjerilo – 20 dana, 33.000 tona, zabrana uvoza, monitoring, Rakitovac, crne točke. Tko to ne potpisuje djelom, ne stoji uz Liku.

Dubrovnik je danas pokazao da Hrvatska nije samo Trg. Hrvatska je i Ombla, i Gospić, i svako mjesto gdje narod još vjeruje da država mora čistiti, a ne relativizirati. Jug nije došao da se preda zelenoj ljevici. Došao je reći: Lika je naša. Voda je naša. I bunt ostaje narodni – ne stranački plijen.

Izvor: index.hr / HRT