Kiselina na AfD štand: ljevičarsko nasilje u Njemačkoj – upozorenje Hrvatskoj

Devet osoba ozlijeđeno je u Bad Kreuznachu nakon što je, prema navodima, korozivna tekućina bačena na informativni štand Alternative za Njemačku (AfD). Među prevezenima u bolnicu bili su i političari AfD-a Nicole Höchst i Sebastian Münzenmaier. To nije „incident“. To je političko nasilje. I Hrvatska mora gledati otvorenih očiju: ista ideologija koja u Njemačkoj relativizira napade na desnicu već godinama pokušava kriminalizirati i ovdje svaki glas koji brani granice, narod i suverenost.

Što se dogodilo u Bad Kreuznachu

Prema dostupnim informacijama i videosnimkama koje kruže društvenim mrežama, iz susjedne zgrade prema štandu AfD-a izliveno je dezinfekcijsko sredstvo – korozivna tekućina. Napad se dogodio u saveznoj pokrajini Rheinland-Pfalz, uoči nedjeljnih izbora za pokrajinski parlament u Saskoj-Anhaltu, na kojima se očekuje pobjeda AfD-a koji zadržava uvjerljivo vodstvo pred CDU-om. Timing nije slučajan: kad narod najavljuje političku promjenu, nasilje postaje „argument“ onih koji gube birače.

Supredsjednica AfD-a Alice Weidel osudila je incident i potvrdila da je „korozivna tekućina izlivena na naš štand“ te da je ozlijeđeno devet osoba, uključujući zastupnike Höchst i Münzenmaiera. Weidel je napad pripisala „neodgovornom demoniziranju oporbe“ i jasno poručila: stranka se „neće dati zastrašiti“. To je jezik suverenističke politike – ne povlačenje pred uličnim terorom.

Nasilje nije „aktivizam“ – to je metoda

Desna komentatorica Naomi Seibt, koja je 2025. zatražila politički azil u SAD-u navodeći progon u Njemačkoj, napisala je da su „ljevičari napali štand AfD-a korozivnom tekućinom“ i da je napad na Charlieja Kirka poslužio kao „nacrt za međunarodni pohod protiv konzervativaca“. Njene riječi dolaze uoči 10. rujna, prve godišnjice ubojstva američkog konzervativnog aktivista. Poruka je oštra, ali nije izmišljena: kad mediji i elite godinama tretiraju desnicu kao „prijetnju demokraciji“, netko na terenu to čita kao dozvolu za fizički obračun.

To nije izolirani slučaj. Ranije ove godine, u lipnju, na zastupnika AfD-a Michaela Meistera ispred njegova doma napala je skupina za koju je utvrđeno da su ljevičarski ekstremisti; političar je uboden u leđa, a laptop u ruksaku ublažio je udarac. Također u lipnju dvojica muškaraca optužena su za napad na vijećnika AfD-a – žrtvu su udarali nogama – a jedan od optuženih, Norbert Raatz, lokalni je političar SPD-a. Kad se u optužnicama pojavljuju ljudi iz etablirane ljevice, priča o „usamljenim luđacima“ pada u vodu.

Zid prema AfD-u je zid prema biraču

AfD je izložen ponovljenim napadima dok etablirane njemačke stranke održavaju politički zid prema njoj, predstavljajući isključivanje kao nužno za „zaštitu demokracije“. U praksi to znači: demokracija vrijedi dok birači glasaju kako elite žele. Čim narod kaže ne otvorenim granicama, ne masovnoj imigraciji, ne kulturi koja kažnjava vlastiti identitet – počinje stigmatizacija, a zatim i fizičko zastrašivanje. To nije zaštita demokracije. To je zaštita kartela.

Hrvatska publika mora razumjeti paralelu. Kod nas Možemo! i SDP isti rječnik koriste protiv svakoga tko brani granicu, tko ne želi uvoznu demografiju umjesto nataliteta, tko ne prihvaća da se hrvatski interes relativizira u ime „europskih vrijednosti“ koje očito ne štite ni štandove u Bad Kreuznachu. Kad ljevica kaže „mržnja“, često misli: „ne slažete se s nama“. Kad kaže „opasnost za demokraciju“, često misli: „pobjeđujete na izborima“.

Upozorenje Hrvatskoj: ista ideologija, isti obrazac

Političko nasilje ne počinje kiselinom. Počinje medijskim linčem, institucionalnim isključivanjem i moralnim licenciranjem mržnje prema jednoj strani. Njemačka danas pokazuje kraj te putanje: informativni štand, korozivna tekućina, devet ozlijeđenih, bolnica. Sutra, ako se obrazac ne razbije, bit će gore. Hrvatska nije imuna. Imamo istu mrežu NGO-retorike, iste dvostruke standarde u medijima i istu spremnost ljevice da nasilje „razumije“ kad ide udesno, a da ga dramatizira kad ide ulijevo.

Narodni Reporteri stoje na jasnol: napad na politički štand nije debata. Nije „građanski otpor“. Nije ni „frustracija“. To je pokušaj da se silom zatvori prostor političkog natjecanja. Tko u Zagrebu ili Berlinu šuti dok se na desnicu baca kiselina, suučesnik je u normalizaciji nasilja. Tko u Hrvatskoj misli da se „to događa samo tamo“, gleda krivo: ideologija putuje brže od korozivne tekućine.

AfD se, prema Weidel, neće dati zastrašiti. Hrvatski narod također ne smije. Suverenost, granice i pravo na politički govor nisu privilegija elite – to su temelji države. Bad Kreuznach nije daleka vijest. To je ogledalo. I u tom ogledalu vidi se što se događa kad ljevica izgubi argumente, a zadrži dojam da je iznad zakona.

Izvor: narod.hr / The European Conservative