MALOLJETNICI UKRALI OTKLJUČANI AUTO U ZAGREBU: Udarili u Škodu i pobjegli – Možemo! kultura blage ruke

Zagrebačka policija provela je kriminalističko istraživanje nad trojicom maloljetnika zbog sumnje na kazneno djelo krađe. Ušli su u otključani Citroën, pokrenuli ga, udarili u parkiranu Škodu i pobjegli. To nije „dječja nestašluk“. To je javni red – i ogledalo meke kulture koju Možemo! godinama gura u gradu.

Sumnja se da su maloljetnici u četvrtak, u noćnim satima, zajedno i prema prethodnom dogovoru, u Ulici Hrvatskog sokola prišli parkiranom Citroënu C3 zagrebačkih registarskih oznaka, u vlasništvu 76-godišnjakinje. U automobil su ušli kroz otključana vrata, potom ga pokrenuli. Vožnjom unatrag pokušali su se uključiti u promet, no stražnjim dijelom udarili su u parkiranu Škodu zagrebačkih oznaka. Nakon toga napustili su vozilo i pobjegli. Nakon istraživanja osumnjičeni su u zakonskom roku predani nadzorniku pritvora; posebno izvješće podneseno je nadležnom državnom odvjetništvu.

Otključana vrata nisu pozivnica za anarhiju

Činjenica da su vrata bila otključana ne briše kazneno djelo. Ne briše ni štetu na tuđoj imovini, ni strah 76-godišnje vlasnice, ni poruku drugim maloljetnicima da je „noćna vožnja“ avantura bez posljedica. Policija je odradila posao: istraga, predaja, izvješće odvjetništvu. Sad je na sustavu da pokaže je li Zagreb grad u kojem se krađa i opasna vožnja maloljetnika tretira ozbiljno – ili kao fusnota uz „socijalni kontekst“.

Ne izmišljamo motive izvan izvora. Ne znamo imena, ne znamo sudski epilog. Znamo postupak: dogovor, ulazak, pokretanje, udarac, bijeg. To je dovoljno za debatu o javnom redu. Grad u kojem trojica maloljetnika noću „posudi“ auto starijoj građanki i zabije ga u drugo vozilo nije grad koji smije glumiti da je sve u redu dokle god kamera ne snimi nešto „veće“.

Možemo! i kultura blage ruke

Zagreb pod ideološkim pečatom Možemo! godinama sluša lekcije o „represiji“, „kaznenom populizmu“ i „razumijevanju uzroka“. U praksi to često znači: manje osude, više izgovora; manje reda, više relativizacije. Kad mala krađa i maloljetnička bahatost postanu „socijalni problem“ umjesto kaznenog, žrtva – ovdje 76-godišnjakinja – postaje statistika, a počinitelj „dijete sustava“. Sustav koji tako razmišlja proizvodi više noćnih „pustolovina“, ne manje.

SDP i Možemo! vole moralizirati o „sigurnosti za sve“ dok istodobno omekšavaju jezik o odgovornosti. Javni red nije desničarska floskula. Javni red je pretpostavka da starija žena može parkirati auto i ne naći ga ujutro oštećenog jer su ga maloljetnici „htjeli samo provesti“. Bez jasnog stava grada i pravosuđa, poruka mladima je jednostavna: prođi jeftino.

Što tražimo – a što ne izmišljamo

Tražimo dosljednu primjenu zakona, brzu komunikaciju s oštećenima i jasan signal da dogovorena krađa vozila nije folklor. Ne tražimo linč. Ne izmišljamo da je riječ o bandaškom ratu ili „uvoznom kriminalu“ – izvor to ne kaže. Kaže: trojica maloljetnika, otključani Citroën, udarac u Škodu, bijeg, predaja nadzorniku pritvora. Dovoljno za pitanje: je li Zagreb ozbiljan prema maloljetničkom kriminalu?

Možemo! će možda odgovoriti „prevencijom“ i „programima“. Prevencija bez sankcije je terapija bez dijagnoze. Sankcija bez prevencije također nije dovoljna. Ali grad koji se boji reći da je krađa – krađa, bira kaos. Narodni Reporteri biraju red: policija je krenula, odvjetništvo je obaviješteno – sad neka epilog bude jasan, ne mekan.

Poruka s Hrvatskog sokola

Ulica Hrvatskog sokola noćas nije bila scena „nesporazuma“. Bila je scena sumnje na kazneno djelo. Zagreb zaslužuje više od blage ruke i salonskih izgovora. Dok Možemo! filozofira o uzrocima, građani broje oštećene aute. Razlika je u prioritetima: mi stojimo uz žrtvu i uz red. Oni – prečesto – uz priču koja počinitelja čini gotovo nevidljivim.

Žrtva nije apstrakcija

Sedamdesetšestogodišnja vlasnica Citroëna nije „slučaj za sociologiju“. Ona je građanka Zagreba kojoj su noću dirnuli automobil, oštetili tuđu Škodu i pobjegli. Grad koji želi biti europska metropola mora početi od takvih noći: jasan stav, jasan postupak, jasna posljedica. Bez toga sve priče o „kvaliteti života“ ostaju marketing.

Možemo! voli velike teme i kamera. Maloljetnička krađa u Ulici Hrvatskog sokola manje je fotogenična, ali više govori o stvarnom gradu. Policija je krenula. Odvjetništvo je obaviješteno. Ostaje pitanje hoće li politika grada stati uz red ili uz relativizaciju. Narodni Reporteri biraju red – jer bez njega nema ni slobode ni dostojanstva za one koji rade i stare u ovom gradu.