„Pištolj na sljepoočnici“: Panetta priznao — Iran drži Zapad za Hormuz

Leon Panetta više ne priča diplomatskim šapatom. Bivši šef CIA-e i ministar obrane SAD-a u intervjuu za The Guardian — koji je odmah preuzeo i hrvatski tisak — rekao je ono što Narodni Reporteri bilježe tjednima: Iran drži strateški pištolj, a Zapad je ušao u rat bez izlaza. Hormuz je zatvoren ili poremećen, cijene dižu, a Washington se vrti u krugu prijetnji i „skorašnjih dogovora“ koji ne stižu.

Šest mjeseci još — i „zauvijek rat“

Panetta procjenjuje da će sukob s Iranom, pokrenut prije više od pola godine, vjerojatno trajati još najmanje šest mjeseci bez rješenja. Kaže da su SAD i Iran uhvaćeni u „strašnom stalematu“ u kojem gotovo nema opcija za kraj. To nije jezik pobjednika. To je jezik čovjeka koji je vidio Afganistan, Irak i Libiju — i prepoznaje isti obrazac.

„Vjerojatnost je da će ovaj rat trajati još šest mjeseci bez rješenja,“ poručio je. Dodao je da sukob rizikuje postati još jedan forever war na Bliskom istoku. U isto vrijeme Pentagon broji milijarde: javne procjene već govore o desecima milijardi potrošenih na operaciju, a neovisni računi idu i prema bilijunu dolara ako se zbroje indirektni troškovi. Američki porezni obveznik plaća. Europski vozač također — na crpki.

Tri loše opcije za Trumpa

Prema Panetti, predsjednik Trump ima tri puta — i sva tri bole. Prvi: priznati neuspjeh i otići. Drugi: vući tit-for-tat stalemate, povremene udare, bez pregovora i bez predaje. Treći: pokušati silom otvoriti Hormuz i skinuti Iranu „najopasniju polugu“ — sposobnost da zatvori svjetsku žilu nafte.

„On se sam zatvorio u kut,“ kaže Panetta. U ožujku je već upozoravao da je Trump između čekića i nakovnja; sada kaže da je situacija ista, samo gora. Dok JD Vance javno oklijeva i nazvati sukob „ratom“, Iran i IRGC rade svoje. Narodni Reporteri su već izvještavali o udarima na tankere i američka plovila u Hormuzu, o IRGC odgovoru i o tome kako se cijeli prolaz pretvara u poligon. Panettine riječi samo potvrđuju ono što se vidi s mora: Teheran drži kartu.

„Pištolj na glavi“ — i Zapad bez plana

U hrvatskom prijenosu intervjua Panetta je još oštriji: Iran je zatvaranjem tjesnaca uperio pištolj u glavu Sjedinjenih Država. „Oduvijek smo znali da će zatvoriti Hormuz i trebali smo imati plan. Propustili smo šansu.“ To je ključna rečenica. Ne radi se o iznenadnom iranskom triku — radi se o američkoj i zapadnoj strateškoj aroganciji: vjerovali su da će udarci srušiti režim, a zaboravili su tjesnac kroz koji prolazi krv globalne ekonomije.

Panetta podsjeća da je još kao ministar obrane računao što bi trebalo za kontrolu Hormuza: deseci kilometara obale s obje strane, dubina kontrole, i — žrtve. Drugim riječima: tko želi skinuti pištolj, mora platiti krvlju. Tko ne želi, ostaje taoc. Treća, „mekša“ varijanta koju spominje — saveznička kontrola glavnog prolaza uz djelomičnu iransku ulogu — zvuči kao diplomacija, ali pretpostavlja da Teheran uopće pristane dok drži polugu.

Slabost koju vide Moskva, Peking i Pjongjang

Panetta posebno brine poruka koju šalje kaos u Pentagonu: ostavke, smjene, osjećaj da „nitko nije zadužen“ dok vojnici idu u rat. Kaže da primarni protivnici — Kina, Rusija, Sjeverna Koreja, terorizam, i da, Iran — gledaju Ameriku kao slabiju nego što smije biti. U opasnom svijetu to nije akademska briga. To je pozivnica.

Istodobno Trump u inozemstvu prijeti „desetkovanjem“ Irana i odbacuje iranske protuprijedloge kao smeće, dok Panetta ocjenjuje da dodatna vojna akcija neće nužno srušiti režim jer Iranci, prema američkim obavještajnim procjenama, mogu izdržati i nove udare. Drugim riječima: buka bez ishoda. A nuklearno pitanje, kaže, rješava se samo pregovorima stručnjaka — ne „dvojicom tipova iz New Yorka“.

Što to znači za Hrvatsku

Kad se Hormuz zatvori ili drhti, dizel u Zagrebu i Splitu nije „svjetska tema“. To je račun na crpki, cijena prijevoza, cijena hrane. Narodni Reporteri već su pisali o skoku eurodizla i o tome kako hrvatski građanin plaća tuđi rat. Panetta sada sa zapadne elite potvrđuje: Iran nije slomljen, poluga je živa, a Zapad je ušao bez strategije izlaza.

Tko je mislio da će se Teheran pokloniti nakon nekoliko salvi, nije čitao kartu. Tjesnac je uži od zapadne mašte. Dok IRGC drži more, a Washington broji milijarde i interne svađe, poruka je jasna: suverenitet i kontrola ključnih točaka i dalje odlučuju — ne press releaseovi. Hrvatska mora gledati vlastite interese, energiju i granicu, a ne igrati salonskog saveznika u tuđoj grešci.

Izvori: The Guardian; Jutarnji list; ranija NR izvješća o IRGC/Hormuz.