Austrija +6 mjeseci kontrola prema četiri zemlje. Razlog: ilegalne migracije

Austrija je produljila granične kontrole prema Češkoj, Slovačkoj, Mađarskoj i Sloveniji za dodatnih šest mjeseci. Službeno obrazloženje je jasno: mjere su i dalje nužne radi suzbijanja ilegalnih migracija. Dok dio Europe i dalje prodaje priču o otvorenosti bez cijene, Beč radi ono što suverena država radi kad joj granica više nije dekoracija.

Sve navedene države članice su u Schengenu. Ali Schengen nije magija. Propisi dopuštaju privremeno ponovno uvođenje kontrola u izvanrednim okolnostima, uključujući sigurnosne razloge. Austrija se na to poziva. I time ruši laž da je debata o ilegalnim prelascima dezinformacija ili mržnja.

Schengen na papiru, kontrole u praksi

Austrijske vlasti poručuju da bi kontrole trebale imati minimalan utjecaj na putnike koji redovito prelaze granicu zbog posla. Dio kontrola premješten je dublje u pogranično područje. Vlada tvrdi da je takav sustav učinkovitiji. Poruka građanima je politički precizna: država može štititi granicu i ne morati zatomiti svakodnevni promet.

To je važno i za Hrvatsku. Jer hrvatski lijevi spektar, posebno Možemo i dijelovi SDP-a, godinama je ilegalne migracije tretirao kao moralni test, a ne kao pitanje sigurnosti, kapaciteta i reda. Kad Austrija produžuje kontrole, to nije kraj Europe. To je priznanje da Europa ima problem koji se ne rješava hashtagovima.

Austrija kontrole na granici s Češkom prvi put uvodi u listopadu 2023. Produženje za šest mjeseci znači da problem nije prošao. Problem traje. Tko u Zagrebu i Bruxellesu i dalje glumi da je riječ o prolaznoj krizi, ili je slijep ili laže.

Ilegalni prelasci nisu apstrakcija

Kad država kaže da produžuje kontrole zbog ilegalnih migracija, priznaje tri stvari. Prvo, da pritisak postoji. Drugo, da ga treba mjeriti i zaustavljati. Treće, da otvorena granica bez kontrole nije humanost, nego kapitulacija pred krijumčarima i kaosem.

Europa je već vidjela cijenu magle. Porast kriminala u pojedinim četvrtima, pritisak na socijalne sustave, napetosti u školama i gubitak povjerenja građana u institucije. Kad se to dogodi, isti političari koji su godinama vikali da nema problema odjednom otkrivaju da ipak treba „bolje upravljanje“. Austrija bar ne čeka da joj se granica raspadne da bi priznala očitost.

Za Hrvate koji putuju na rad u Austriju i Njemačku ovo nije apstraktna debata. To je svakodnevica. Red na granici može biti neugodan. Kaos bez granice je opasniji. Razumni narod bira neugodu kontrole pred rizikom bezakonja.

Poruka Hrvatskoj

Hrvatska je vanjska granica Europske unije i Schengena. To nije počast. To je odgovornost. Ako Beč štiti svoj prostor kontrolama prema susjedima, onda Zagreb ne smije glumiti da je dovoljno biti europski na riječima. Treba biti europski u rezultatima: manje ilegalnih ulazaka, više kontrole, više deportacija onih koji nemaju pravo boravka.

Suverenistička linija ovdje nije ekstrem. Ona je minimum. Država koja ne zna tko ulazi, ne zna ni koga štiti. Možemo i SDP vole govoriti o solidarnosti. Solidarnost bez granice nije politika. To je poziv krijumčarima da biraju rutu.

Narodni Reporteri stoje na strani granice koja postoji. Austrijska odluka je hladan tuš za ideologe otvorenih vrata. Dok oni pričaju o dezinfo, Beč produžuje kontrole. Razlika je u tome tko upravlja državom, a tko upravlja sloganima.

Europa bira između reda i magle

Bečka odluka dolazi u trenutku kad se u dijelu Europe i dalje pretvara da je ilegalni pritisak na granice privremen izuzetak. Nije. To je trajni test država. Tko ga položi, zadržava povjerenje građana. Tko ga padne, dobiva rast stranka koje birači doživljavaju kao jedine ozbiljne na pitanju granice.

Hrvatska ne smije čekati da joj tuđa kriza postane vlastita katastrofa. Vanjska granica Unije traži opremu, ljude i političku volju. Ne traži lekcije o osjećajima od onih koji žive daleko od rute krijumčara. Austrija je pokazala volju. Ostaje pitanje hoće li Zagreb pokazati isto, bez da se pretvara da je kontrola nečovječna, a kaos civiliziran.