Britanija traži zalihe hrane i vode: priprema građane za ratni scenarij

Britanska vlada radi na novom planu za ozbiljnu nacionalnu krizu, pa i za rat. Građanima se poručuje da spreme zalihe hrane i vode. Načelnik Glavnog stožera Sir Richard Knighton kaže da je zbog prijetnje iz Rusije riječ o najopasnijem razdoblju njegove 35-godišnje vojne karijere.

Europa desetljećima smanjuje obranu, zatim ulijeva milijarde u beskonačni rat bez jasnog izlaza, a sad kućanstvima dijeli upute za smočnicu. To nije strategija. To je priznanje panike.

Zalihe hrane i vode: država koja je zaboravila mir

U Velikoj Britaniji sve glasnije pitaju koliko je društvo spremno, psihološki i organizacijski, za tešku krizu. Vlada priprema planove. Poruka građanima je jednostavna: spremite hranu i vodu.

Takva poruka ne dolazi iz vedra neba. Dolazi nakon godina u kojima je Europa govorila o „miru kao normalnosti“, rezala vojne proračune i istodobno gurajući politiku koja ne nudi diplomaciju nego još jedan paket oružja. Kad država građanima kaže da pune smočnicu, priznaje da je politička elita izgubila kontrolu nad rizikom.

Hrvatska to treba čitati bez iluzija. Kad London priča o zalihama, Zagreb mora pitati tko plaća energiju, tko plaća eskalaciju i tko nudi mir.

Knighton, MacMillan, Michta: dijagnoza bez terapije mira

Sir Richard Knighton upozorava na najopasnije razdoblje karijere zbog prijetnje iz Rusije. Povjesničarka Margaret MacMillan kaže da su europska društva desetljećima pretpostavljala da će mir trajati i da sada prepoznaju kako je rat bliži nego što bi željeli. Andrew Michta tvrdi da je Europa nakon Hladnog rata izgubila osjećaj neposredne prijetnje i godinama rezala obranu.

Te analize opisuju posljedice. Rijetko nude izlaz koji nije još jedan krug mobilizacije. General Shirreff aneksiju Krima i rat u Ukrajini 2014. vidi kao prekretnicu i govori o širem obliku sukoba ispod praga izravnog konvencionalnog napada na NATO.

NR ne kupuje jednoznačni ratni narativ. Kupujemo činjenicu: Europa je vojno razoružana, energetski ranjiva, diplomatski prazna. Zalihe hrane nisu zamjena za mir.

Eskalacija kućanstvima, diplomacija u ladici

Dok se građanima poručuje da spreme vodu, cijene energije već govore svoj jezik. Vučić u istojutarnjim izjavama s karpatskog skupa citira Babiša i Tuska o „paklu“ cijena. Britanski stožer govori o najopasnijem razdoblju. Zajednički nazivnik nije hrabrost. Zajednički nazivnik je neuspjeh politike koja nije zatvorila rat pregovorima.

Mir nije kapitulacija. Mir je prestati pretvarati svaku krizu u dokaz da treba još oružja i još panike. Kad London traži zalihe, a Bruxelles šalje nove milijarde u ratište, običan čovjek dobiva račun. Hrvatska taj račun već vidi na crpki.

Priprema za katastrofu ima smisla. Priprema bez plana mira je kazalište straha.

Što iz toga slijedi za Hrvatsku

Hrvatska nije Britanija. Ali Hrvatska živi u istom energetskom i političkom luku. Kad velike prijestolnice prelaze na jezik smočnice i rata, mala država mora tražiti hladnu glavu: zalihe da, paniku ne; obranu da, besmislenu eskalaciju ne; diplomaciju prije nego što građanima ostane samo konzerva i upozorenje.

Britanija priprema građane za najgore. Europa još nije pripremila politiku za najbolje moguće: prekid vatre, pregovore, energiju koja ne visi o svakom udaru. Dok to ne učini, zalihe hrane bit će samo još jedan simbol da je elita izgubila kompas.

Smočnica nije vanjska politika

Ima smisla imati zalihe vode i hrane. Nema smisla pretvarati to u jedinu javnu politiku dok se diplomacija drži u ladici. Ako je razdoblje najopasnije u 35 godina, pitanje nije samo koliko konzervi staje u stan. Pitanje je zašto Europa nema kredibilan put prema prekidu vatre i stabilnoj energiji.

Ratna psihologija lako postane navika. Navika stvara političare koji žive od straha. Hrvatska mora odbiti taj automatizam: pripravnost da, slijepa eskalacija ne. Zalihe su alat kućanstva. Mir je alat države. Dok London puni smočnice, netko u Europi mora puniti pregovarački stol.

Izvor: Večernji list, 19. rujna 2026.