Kongres o Balkanu nakon Mladićeva sprovoda: Lawton odbacuje glorifikaciju, ali Amerika i dalje mekano gazi

PUSH. Petnaestog rujna 2026. Pododbor za Europu Odbora za vanjske poslove Predstavničkog doma Kongresa SAD-a raspravljao je o američkoj politici i sigurnosnim izazovima na Zapadnom Balkanu. Svjedok je bio Daniel Lawton, zamjenik pomoćnika državnog tajnika za Europu i Euroaziju. Na stolu su bili sprovod Ratka Mladića u Beogradu, ukidanje sankcija Miloradu Dodiku, Južna plinska interkonekcija i rusko-kineski utjecaj u Srbiji.

Za Hrvatsku je poruka jednostavna. Ako Washington nakon državnog ispraćaja osuđenog ratnog zločinca govori o „partnerstvu po izboru“ sa Srbijom, žrtve Domovinskog rata i rata u BiH ponovno su svedene na fusnotu. Soft rhetoric nije diplomatija. Soft rhetoric je uvreda.

Self: Srbija bi trebala biti snaga stabilnosti, a veliča zločince

Predsjedavajući Keith Self rekao je da je nestabilnost na Zapadnom Balkanu, nakon rata u Ukrajini, najveća prijetnja američkim interesima nacionalne sigurnosti u Europi. O Srbiji je bio jasan: trebala bi biti snaga stabilnosti, ali umjesto toga vlast nudi viktimizacijski narativ ukorijenjen u prošlosti. Dokaz: odbijanje priznavanja Kosova i odavanje počasti osuđenim zločincima, „kao što smo vidjeli s Mladićem“.

Drugi članovi Pododbora također su kritizirali glorifikaciju Mladića i tretiranje zločinca kao nacionalnog heroja. Lawton je odgovorio da SAD odbacuju veličanje ratnih zločinaca i da ne zaboravljaju žrtve genocida u Srebrenici. Dodao je da se zločini iz 1990-ih ne smiju koristiti za političku korist jer to vrijeđa žrtve i podriva regionalnu stabilnost. U praksi, međutim, ton ostaje oprezan: Washington neće „reagirati na svaki događaj u svijetu“ jednakom oštrinom, što u hrvatskim ušima zvuči kao alibi za mekoću.

Dodik, sankcije i plinovod: Keating udara, Lawton brani smirivanje

Demokrat William Keating kritikirao je ukidanje sankcija Dodiku kao pogrešnu odluku i upozorio na lobiranje te moguće sukobe interesa u poslovima vrijednim milijarde dolara. Posebno je problematizirao američko zalaganje za koncesiju na Južnoj interkonekciji, plinovodu koji bi BiH povezao s mrežom u Hrvatskoj, kompaniji bez iskustva u energetici i regiji.

Lawton je odgovorio da je ukidanje sankcija bilo povezano sa smirivanjem političke krize u BiH: Dodik se povukao s funkcije predsjednika RS, a entitetska skupština odustala je od većine antidajtonskih propisa. Istodobno je naglasio da SAD ne podržavaju Dodikovu destabilizirajuću retoriku. Smanjenje tenzija, tvrdi, otvorilo je prostor za energetsku diverzifikaciju. Hrvatska mora paziti da energetski projekti ne postanu izgovor za političko zaboravljanje zločina.

Fine o Rusiji i Kini, Lawton o „partneru po izboru“

Republikanac Randy Fine upozorio je na rusku energetsku kontrolu i produbljivanje srbijanskih veza s Kinom: sporazum o slobodnoj trgovini, nabava kineskih obrambenih sustava, zajedničke vojne vježbe. Lawton je priznao da geopolitički rivali predstavljaju rizik, ali je poručio da SAD žele biti partner po izboru Srbije. Istaknuo je prvi strateški dijalog SAD-Srbija iz srpnja i „ključnu“ ulogu Beograda za regionalnu ravnotežu.

Upravo tu leži problem. Partnerstvo bez tvrdih uvjeta nagrađuje dvostruku igru. Istog dana dok Kongres raspravlja, Europski parlament u Bruxellesu suočio se s istom temom: Marta Kos govorila je o „duboko uznemirujućim“ događajima, a hrvatski zastupnici, uključujući Stephena Nikolu Bartulicu, tražili su tvrđi kurs i ratnu odštetu. Macron je, podsjećamo, Vučića primio i grlio nakon Mladićeva ispraćaja. Washington i Bruxelles mekano gaze. Zagreb mora govoriti jasno.

Hrvatski interes: odšteta, istina, tvrda linija

Narodni Reporteri ne traže rat. Traže standard. Srbija koja veliča Mladića nije pouzdan partner. Sankcije, uvjetovanje pristupa, zahtjev za priznanjem agresije i ratnom odštetom nisu „mržnja“. To je minimum dostojanstva prema hrvatskim žrtvama. Amerika može htjeti Srbiju kao partnera protiv Rusije i Kine. Hrvatska mora htjeti istinu kao preduvjet svakog partnerstva.

Ako Lawton odbacuje glorifikaciju riječima, a strategija ostaje „partner po izboru“, onda je poruka Beogradu da ceremonije prolaze, a poslovi ostaju. To Hrvatska ne smije prihvatiti.

Izvori: Radio Slobodna Europa; Detektor.ba; kontekst EP rasprave (Jutarnji).