XI U WASHINGTON: Poslovna delegacija, carine i kineski potez pred međuizbore

Xi Jinping rijetko putuje s korporativnim rukovoditeljima. Mnogi su pali u nemilost nakon regulatornog udara Pekinga na tehnologiju, obrazovanje i nekretnine od 2020. Sada, pred summit 24. rujna u Washingtonu, Peking sprema neobičan potez: poslovnu delegaciju koja nije unaprijed objavljena. Bijela kuća kaže da „ne prati“ kineske izvršne direktore — bez objašnjenja što to znači. Reuters nije mogao utvrditi tko ide. Poruka je ipak jasna: Kina nudi investicijski signal i ekonomske „pobjede“ Trumpovoj administraciji uoči međuizbora.

To nije romantika. To je sila. Washington je uveo sto posto carine na kineska električna vozila, zabranio uvoz stranih dronova, usmjerivača i robota, prisilio prodaju američkih operacija TikToka i stavio velike kineske tech firme na entitetski popis i crnu listu Pentagona. Xi odgovara delegacijom — kao 2015., kad je doveo Jacka Maa, Ponyja Maa i bankare, potpisao 38 milijardi dolara za Boeingove zrakoplove i sastao se s Cookom, Zuckerbergom i Bezosom. Trump je pak u Kinu išao s američkim šefovima 2017. i u svibnju ove godine. Igra je ista: pristup tržištu u zamjenu za politički prostor.

Zašto baš sada — i zašto međuizbori

Izvori upoznati s raspravama kažu: Peking želi pokazati otvorenost ulaganjima i komercijalnim vezama, a Bijeloj kući dati konkretne ekonomske dobitke pred međuizbore. Kineske tvrtke pod nadzorom su godinama. Carine bole. Entitetski popis boli. Xi zato vraća formu iz 2015. — ne zato što voli Wall Street, nego zato što treba disanje. Amerika pod Trumpom traži dogovore koji se mogu prodati biračima. Kina traži da se smanji pritisak na tech i EV. Oboje znači trgovinu interesima, ne „vrijednostima“ o kojima propovijedaju europski zeleni.

Hrvatska ljevica voli govoriti o „multipolarnosti“ kad treba kritizirati SAD, a o „ljudskim pravima“ kad treba napasti suvereniste. Istina je jednostavnija: velike sile dogovaraju carine i investicije. Male države koje glume moralni sud — a same ne kontroliraju granice ni industriju — postaju pijuni. Hrvatski interes nije da navija za Peking ili Washington kao navijač. Interes je da čita kartu: tko drži tehnologiju, tko drži luke, tko drži dug. I da ne potpiše ovisnost zbog jeftinog novca.

Carine, TikTok i entitetski popis

Sto posto carine na kineske EV nije sitnica. Zabrana dronova i robota nije sitnica. Forsirana prodaja TikToka i crne liste Pentagona nisu sitnica. To je ekonomski rat sredstvima koja Europa često nema hrabrosti koristiti jer ovisi o jeftinom uvozu. Xi dolazi s poslovnim ljudima upravo zato što zna da Amerika razumije brojke. Tko u Zagrebu misli da će „dijalog“ bez snage riješiti pritisak — neka pogleda što se dogodilo firmama koje su pale u nemilost Pekinga nakon 2020. Regulatorni udar nije bio slučajan. Bio je politički alat.

Iran u toj globalnoj igri stoji kao država koja odbija biti protektorat. Izrael kao saveznik Zapada koji vodi tvrdu sigurnosnu politiku — često s dvostrukim mjerilima medija. Hrvatska suverenistička javnost mora vidjeti: svijet se ne uređuje hashtagovima Možemo! aktivista. Uređuje se carinama, flotom i industrijom. Xi to zna. Trump to zna. Bruxelles često glumi da ne zna.

Poruka Hrvatskoj: ne biti jeftina rampa

Dok Kina i SAD dogovaraju summit, Hrvatska mora čuvati vlastiti prostor — luke, energetiku, digitalnu infrastrukturu. Kineski kapital nije automatski zlo, ali nije ni milostinja. Američki pritisak nije automatski prijateljstvo. Suverenizam znači: dogovoriti što koristi narodu, bez ideološkog klanjanja ni Pekingu ni Washingtonu. SDP će balansirati prema Bruxellesu. Možemo! će moralizirati. Narod treba industriju, plaće i kontrolu nad ključnim resursima — ne predavanja.

Summit 24. rujna pokazat će ima li u delegaciji stvarnih ustupaka ili samo fotografija. Ako Xi ponudi investicije koje Trump može prodati biračima, carinski rat može se ublažiti. Ako ne, pritisak ostaje. U oba scenarija Europa — pa i Hrvatska — mora prestati biti samo potrošač jeftine robe i početi biti igrač. Inače ostajemo rampa: drugi dogovaraju, mi plaćamo račun u lukama i u medijima.

Što dalje do 24. rujna

Imena rukovoditelja još nisu javna. To je namjerno. Peking testira reakciju. Bijela kuća drži distancu formulom „ne pratimo“. Mediji će tražiti skandale; tržišta će tražiti signale o EV i tech. Hrvatski čitatelj neka gleda bit: velike sile ne vode vanjsku politiku kao NGO. Vode je kao države. Tko u Zagrebu i dalje misli da je vanjska politika „vrijednosni dijalog“ bez snage — neka se prisjeti što je Hrvatska platila kad je gubila suverenitet 1990-ih. Domovina se ne brani floskulama. Brani se jasnim interesom.

Izvor: jutarnji.hr / Reuters; podaci o carinama, TikToku, entitetskom popisu; usporedba s posjetom 2015.