BAJS REKORD DOK TOMAŠEVIĆ NE SJEDE ZA STOL

Bajs je u ponedjeljak oborio rekord, a utorak ujutro kreće još žešćim tempom. Više od 22.000 vožnji prvog dana štrajka, 57.000 prijeđenih kilometara, prosječna vožnja oko 26 minuta. Do 7:15 u utorak već oko 1600 vožnji, 400 više nego u isto vrijeme u ponedjeljak. To nije uspjeh Možemo. To je slika grada kojem Tomislav Tomašević i Grad ne nude dogovor, pa građani bježe na bicikle jer tramvaja i autobusa gotovo nema. Narodni Reporteri podržavaju štrajk. Bajs je krpa na rupu, ne zamjena za ZET.

Bajs informacije potvrđuju isti obrazac kao i prvog dana: bicikli s rubova grada u jutarnjoj špici prazne se prema centru. Na rubovima je teško naći slobodan bicikl. Samo Novi Zagreb ima oko 15 praznih stanica. Suho i ugodno vrijeme pomaže. Kiša bi bila pravi test. Ali ni sunce ne briše politički uzrok: Grad ne sjeda za stol sa sindikatima.

Rekord 22.000 vožnji: građani plaćaju zastoj Grada

Brojke s ponedjeljka su tvrde. Više od 22.000 vožnji. 57.000 kilometara. Prosjek oko 26 minuta. To znači da je desetke tisuća Zagrepčana umjesto tramvaja i autobusa gurnuto na bajs mrežu. Nije to festival mobilnosti. Nije to dokaz da je Grad „spreman“. To je improvisacija pod pritiskom štrajka koji traje jer nema dogovora o plaćama.

Utorak ujutro potvrđuje trend. Do 7:15 oko 1600 vožnji, 400 više nego jučer u isto vrijeme. Tempo raste. Rubovi grada opet ostaju bez bicikala. Centar se puni. Tko živi daleko od centra, opet gubi. Tko mora na smjenu, u školu ili na pregled, opet improvizira. Dok Tomašević odbija sjesti za stol, Bajs nosi teret koji mu ne pripada.

Možemo voli priču o zelenom gradu i alternativama. Ovdje alternativa nije izbor. Ovdje je nužda. Kad ZET stoji, bicikl nije lifestyle. Bicikl je zadnja rupa na svirali. Narodni Reporteri neće pretvarati rekord Bajsa u reklamni slogan gradske uprave. Rekord je dokaz koliko je Grad zakazao u pregovorima.

Novi Zagreb prazan, centar pun: isti obrazac kao dan 1

Bajs mreža u štrajku radi kao usisavač: jutrom bicikli odlaze s periferije prema centru. Stanice u Novom Zagrebu i na drugim rubovima ostaju prazne. Oko 15 praznih stanica samo u Novom Zagrebu nije sitnica. To je poruka stanovnicima da u špici često nemaju čime krenuti, a navečer možda nemaju gdje vratiti bicikl blizu kuće.

Taj obrazac nije nov. Ponovio se drugog dana jer se nije promijenio uzrok. Nema mreže tramvaja i autobusa. Nema dogovora. Nema pomaka od Gradonačelnika. Bajs samo pokazuje geografiju nejednakosti: tko je bliže centru, lakše se snađe. Tko je na rubu, plaća više vremena, više živaca i više neizvjesnosti.

Grad može dijeliti savjete o alternativnim načinima dolaska. Ne može time zamijeniti javni prijevoz. Ne može time zamijeniti plaće radnika ZET-a i Holdinga. Dok god Tomašević i Možemo drže tvrdi stav prema sindikatima, Bajs će puniti statistiku, a građani će puniti ulice znojem i kašnjenjem.

Suho vrijeme pomaže, kiša bi razotkrila laž o „alternativi“

Ugodno i suho jutro čini bicikl podnošljivim. Djeca, stariji, ljudi s torbama i smjenama ipak nisu svi bajseri. Kad padne kiša, rekord postaje zamka. Mokre ulice, skliski asfalt, manje voljnih vozača, veći pritisak na pješačenje, taksi i private aute. Tada se vidi što Bajs jest: privremeni amortizer, ne sustav.

ZET je sustav. Tramvaj i autobus nose masu. Bajs nosi dio mase dok je vrijeme lijepo i dok ima bicikala na stanici. Drugi dan štrajka već pokazuje limit: prazne stanice na rubu, gužva u centru, rast broja vožnji jer nema druge. To nije plan mobilnosti. To je politička cijena odbijenog dogovora.

Narodni Reporteri zato odbijaju spin da je Bajs „spas“ Možemo politike. Spas bi bio zatvoriti kolektivni spor. Spas bi bio da Grad sjede za stol sa sindikatima. Spas bi bio vratiti tramvaje i autobuse dogovorom, ne tužbama i savjetima o biciklima.

Bajs nije zamjena za ZET, niti alibi za Tomaševića

22.000 vožnji, 57.000 kilometara i jutarnji skok od 400 vožnji više nego jučer zvuče impresivno u priopćenju. U stvarnosti zvuče kao optužnica. Građani su prisiljeni na bicikle jer Grad i Tomislav Tomašević ne zatvaraju pregovore. Uprave ZET-a i Holdinga guraju sud i postotke „nužnog“ rada. Radnici štrajkaju. Grad nudi Bajs kao pozadinsku glazbu kaosa.

Štrajk traje drugi dan. Ročišta o zabranama idu danas. Od sinoć, kako je na Remizi rekao i Marko Bogdanović, u pregovorima se nije promijenilo ništa. U tom vakuumu Bajs ruši rekorde. Rekord nije pobjeda. Rekord je mjera koliko je javni prijevoz ugašen i koliko Grad odbija popustiti.

Narodni Reporteri podržavaju štrajk radnika ZET-a i Holdinga. Traže dogovor, ne spin. Bajs neka vozi dok mora. Ali neka nitko ne prodaje bicikl kao dokaz da je Tomašević riješio problem. Problem je za stolom. Stol je prazan. Zato su tračnice prazne, a Bajs pun.

Kad Grad konačno sjedne sa sindikatima i zatvori spor o plaćama, Bajs će se vratiti na svoju mjeru: dodatak, ne proteza. Do tada svaka nova tisuća vožnji nije reklamni slogan Možemo. To je račun koji građani plaćaju jer politika odbija radnike. I taj račun ima ime: Tomašević.