BOGDANOVIĆ: OD SINOĆ SE NIŠTA NIJE PROMIJENILO

Marko Bogdanović, predsjednik Uprave ZET-a, jutros je na Remizi poručio ono što Zagreb već vidi na ulicama: „Od sinoć se ništa nije promijenilo.“ Pregovori stoje. Grad i Tomislav Tomašević i dalje odbijaju dogovor o plaćama. Drugi dan štrajka u Zagrebu počeo je gotovo bez javnog prijevoza, a čelni čovjek ZET-a umjesto nove ponude nudi staru formulu: radi tijekom štrajka oko 48 posto, pa neka se radnici „pomire“ s kočenjem vlastite borbe. Narodni Reporteri stoje uz štrajkaše. Odgovornost za kaos nije na vozačima, nego na Gradu, Možemo i upravama koje odbijaju sjesti za stol.

Bogdanović je, kako prenosi Jutarnji list uz N1, potvrdio da vjeruje kako će tijekom dana ipak biti razgovora. Istodobno je jasno rekao da ne očekuje pomak oko udjela rada tijekom štrajka danas, možda sutra. To je poruka koja radnike ne smiruje. To je poruka da Uprava i dalje drži crvenu crtu kojom želi oslabiti štrajk, dok Grad šalje spor na sud.

„Od sinoć se ništa nije promijenilo“ – i to je cijela politika Grada

Bogdanovićeva jutarnja rečenica nije tehnička napomena. To je politički sažetak drugog dana štrajka. Sinoć nije bilo dogovora. Jutros ga nema. Tračnice su prazne, autobusi stoje, a Zagrepčani opet traže način kako doći na posao, u školu, u bolnicu. Dok Gradonačelnik Tomislav Tomašević i Možemo odbijaju sindikalne zahtjeve, predsjednik Uprave ZET-a na Remizi potvrđuje zastoj.

Vjerovanje da će „tijekom dana“ biti razgovora nije isto što i ponuda. Razgovor bez pomaka na plaćama i ugovoru samo kupuje vrijeme. Štrajk je počeo jer dogovora nije bilo. Drugi dan traje iz istog razloga. Bogdanović može najavljivati sastanke. Grad mora zatvoriti spor. Dok to ne učini, Remiza ostaje mjesto štrajka, ne mjesto normalnog polaska linija.

Narodni Reporteri ne prihvaćaju spin da je štrajk „ucjena“. Štrajk je zakonito oružje radnika kad poslodavac i Grad odbiju kolektivni dogovor. ZET bez vozača ne vozi. Holding bez radnika ne funkcionira. To nije sabotaža. To je stvarnost koju je Tomaševićeva uprava sama proizvela odbijanjem dogovora.

Arbitraža: Uprava prihvatila, ali čeka sindikalnu nominaciju

Bogdanović je potvrdio da je Uprava prihvatila sindikalni prijedlog da se imenuje neovisni arbitar. Sada, kaže, čekaju da sindikati nominiraju svog člana. To je proceduralni korak, ne rješenje štrajka. Arbitraža može urediti spor oko nužnih poslova. Ne može zamijeniti političku volju Grada da sjedne za stol i zatvori pitanje plaća.

Dok se čeka nominacija, Zagreb živi bez mreže. Drugi dan štrajka već je pokazao gotovo potpunu obustavu redovitog prometa. Grad paralelno gura tužbe. Holding ima ročište u 11:30, ZET u 13:00. O tome smo već pisali. Ovdje je dovoljno reći: sudnica nije pregovarački stol. Tužba nije dogovor o plaći.

Ako Uprava zaista želi deblokadu, mora prestati tretirati štrajk kao tehnički problem rasporeda. Mora priznati da je uzrok politički: Grad pod Tomaševićem i Možemo nije zatvorio kolektivni ugovor na način prihvatljiv radnicima. Arbitar može mjeriti postotke. Ne može platiti račun za pogrešnu politiku.

Zahtjev za 48 posto rada: kako oslabiti štrajk bez dogovora

Ključna točka Bogdanovićeve izjave nije najava razgovora. Ključna je crvena crta Uprave: oko 48 posto rada tijekom štrajka. Sindikati, prema njegovim riječima, ostaju na oko 1,5 posto. On ne očekuje pomak danas, možda sutra. Tu je cijela strategija: dok Grad odbija plaće, Uprava traži da štrajk radi gotovo kao redovan promet.

Ako otprilike polovica kapaciteta mora raditi „nužno“, štrajk gubi snagu. To nije zaštita građana. To je pokušaj da se sindikalni pritisak svede na simboliku. Narodni Reporteri to čitaju jasno: Uprava i Grad žele blagi zastoj, ne pravi pregovarački pritisak. Radnici žele dogovor. Razlika je očita.

Bogdanović smije braniti poziciju Uprave. Ne smije očekivati da javnost to proguta kao brigu o gradu. Briga o gradu bila bi zatvoriti spor o plaćama. Briga o gradu bila bi sjesti sa sindikatima bez ultimatuma koji štrajk čini bezveznim. Tražiti 48 posto rada dok odbijaš dogovor znači tražiti da radnici sami uguše vlastiti štrajk.

Zato je ta brojka politička. Nije samo „nužni poslovi“. Nužni poslovi postoje. Ali skok na gotovo polovicu kapaciteta nije nužnost, nego kočenje. Dok Tomašević i Možemo drže Grad u tvrdom stavu, ZET-ova Uprava nudi formulu kojom bi štrajk postao dekoracija.

Sud danas, Bogdanović već zna svoj stav

Na pitanje o današnjim ročištima Bogdanović je poručio da vjeruje kako je štrajk nezakonit, a prosudbu prepušta sudu. To je očekivan stav Uprave. Sindikati imaju svoj. Građani imaju zastoj. Politika ima odgovornost. Narodni Reporteri neće pretvarati sudski spor u dokaz da su radnici krivi.

Štrajk je odgovor na odbijanje dogovora. Grad je izabrao tužbe. Uprava ZET-a poručuje da je štrajk nezakonit i istodobno traži da gotovo polovica ljudi radi. To je dvostruki pritisak: pravni i operativni. Radnici stoje. Mi stojimo uz njih.

Holding u 11:30 i ZET u 13:00 mogu donijeti privremene odluke. Ne mogu vratiti tramvaje na tračnice ako nema političkog dogovora. Bogdanović može vjerovati u nezakonitost. Zagreb vidi prazne stanice. Istina drugog dana je jednostavna: od sinoć se ništa nije promijenilo jer Grad i Tomašević nisu htjeli promijeniti ništa.

Odgovornost je na Tomaševiću, Gradu i upravama

Marko Bogdanović na Remizi nije donio novu ponudu. Donio je potvrdu zastoja, najavu mogućih razgovora, čekanje na arbitražnu nominaciju i stari zahtjev za 48 posto rada. Uz to, najavu da će sud „reći svoje“ o zakonitosti štrajka. To je paket upravljanja krizom, ne paket rješenja.

Rješenje je dogovor o plaćama i ugovoru. Rješenje je da Tomislav Tomašević i Možemo prestanu tretirati sindikate kao neprijatelje grada. Rješenje je da Uprava ZET-a i Holdinga ne pokušava štrajk rastočiti postocima dok Grad odbija sjesti za stol. Dok god je drugačije, Narodni Reporteri podržavaju štrajk radnika ZET-a i Holdinga.

Zagreb zaslužuje javni prijevoz. Radnici zaslužuju pošten dogovor. „Od sinoć se ništa nije promijenilo“ nije sudbina. To je izbor Grada. I taj izbor ima adresu: Tomašević, Možemo, gradska uprava i uprave koje radije broje postotke rada nego zatvaraju spor.