Šalata: djeca u pet škola, rok opet na rujan 2027. Roditelji: „Ne vjerujemo Gradu“

Dok Grad otvara vrtiće za kamere, na Šalati djeca hodaju po tuđim hodnicima. Roditelji učenika Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića najavili su za subotu prosvjed. Razlog nije ideologija. Razlog je kalendar koji laže: potresna obnova od 2022., radovi napokon od studenog 2024., povratak najavljen za 1. siječnja, pa za rujan — sad za 1. rujna iduće godine. Ana Marija Vegar, članica radne skupine pri Školskom odboru, kaže bez ulja: „Ne vjerujemo Gradu.“

Pet lokacija, jedna škola

Profesorica biologije Zorica Jadan opisuje kaos koji gradska vlast zove „organizacijom“. Škola je raseljena na pet lokacija. Predmetna nastava nekako diše jer ima dvoranu i prehranu. Niži razredi — svaki u drugoj školi — bez dvorane, bez redovite prehrane, bez informatike. Kvaliteta pada. Motivacija pada. Učenica Korina Srića dodaje ono što političari ne vole čuti: puno ih se ispisuje. Nema igrališta. Nema mjesta za druženje. Ima „prostor ispred škole“ — kao da je to zamjena za djetinjstvo. Par minuta manje na testovima nije detalj. To je nejednakost upisana u raspored.

Aneksi, limiti, novi izvođač

Grad „razumije nezadovoljstvo“. Uvijek razumije. Zatim objašnjava nepredviđene okolnosti i zakonski limit aneksa ugovora — treba novog izvođača. Igor Čimbur iz Vijeća roditelja drži jednu rečenicu: djeca natrag u matičnu školu. Ne novi branding. Ne novi rok na PPT-u. Povratak. Vegar traži alate javne nabave — aneksirati ili ići u pregovarački postupak — jer su učenici razasuti po gradu i trpe nejednak pristup obrazovanju. To nije „kompleksan projekt“. To je osnovna dužnost grada nakon potresa.

Prioriteti Tomaševićeva Zagreba

Isti Grad koji na Trgu diže veganske barjake umjesto hrvatskih i svečano reže vrpce vrtića u Borovju godinama nije zatvorio priču obnove škole na Šalati. Prioriteti se vide u redoslijedu: što ide na fotku, što ide u aneks. Možemo! voli govoriti o „djeci“ i „budućnosti“. Roditelji IGK-a žive tu budućnost u tuđem ormaru. Nakon Lika-prosvjeda i otpada, Zagreb dobiva još jedan podsjetnik: ljevica koja moralizira o skrbi često skrbi najbolje za vlastiti medijski kadar.

Potres kao alibi

Potres je bio 2020. Godina je 2026. Fijasko obnove IGK-a traje od 2022. Radovi su „napokon“ krenuli krajem 2024. Rokovi su klizili kao da je škola opcionalni dekor. Grad se hvali novim kvadratima vrtića dok osnovci Šalate nemaju vlastitu dvoranu. To nije loša sreća. To je hijerarhija. U hijerarhiji Možemo! fotka s vrpcom vrijedi više od rasporeda u pet zgrada.

Što znači „ne vjerujemo“

Rečenica Vegara nije emocija. To je bilanca. Dva projekta. Kasni početak. Dvostruko produljenje. Novi rok za 2027. Ako Grad misli da će ih umiriti još jednim „razumijemo“, neka dođe u subotu i izbroji roditelje. Narodni Reporteri stajat će uz zahtjev koji je kristalno jasan: škola, ne spin. Djeca IGK-a nisu savjetodavno tijelo za javnu nabavu. Ona su razlog zašto Grad uopće postoji — i zašto birači pamte tko je držao lekcije, a tko je držao rokove.