Umjesto pet hrvatskih — pet veganskih. Tomaševićov Trg u dan Hoda za Liku

Točno u podne, dok je na Trgu bana Jelačića tekao Hod za Liku, na jarbolima su — umjesto pet hrvatskih zastava — stajale veganske. ZeGeVege festival „održivog življenja“ otvoren je dan ranije na Europskom trgu. Gradonačelnik Tomislav Tomašević pozdravio je izlagače. Marin Vlahović sažeo je scenu: „Umjesto pet hrvatskih zastava, Tomašević i njegova sekta postavili su pet veganskih.“ To nije detalj dekoracije. To je rang-lista vrijednosti grada koji upravlja glavnim trgom Republike.

Što Možemo! smatra svetim

Mjesec ponosa, queer umjetnost, antifašistički barjaci, veganski sajam — jarboli rade. Oluja prije mjesec dana iznenada zaslužuje državne boje. Veliki građanski hod za vodu i zemlju Like — ne. Narod.hr bilježi obrazac: Trg je dobar za Tita i antifa, loš za Oluju, odličan za tofu. Grad Zagreb na službenim stranicama hvali 60 izlagača i „suosjećajan način života“ od 4. do 6. rujna. Suosjećanje staje kod hrvatske trobojnice. To je politika simbola: tko kontrolira jarbol, kontrolira što je „normalno“ vidjeti u podne.

Lika na Trgu, ideologija na jarbolu

Subota je bila o mikroplastici, silosu i djeci u Gospiću. Željka Šikić govorila je 50 metara od otrova. Isti prostor simbolički je predat festivalu Prijatelja životinja. Poruka građanima koji su došli s hrvatskim zastavama u rukama: vaša zastava je privatna; naša je institucionalna — i zelena. To je razlika između vlasti koja služi narodu i vlasti koja narodu predaje lekciju. Kad Možemo! bira veganski barjak u dan nacionalnog ekološkog bola, bira kampanju, ne solidarnost.

Jakuševec, Savica, pa veganski barjak

Zagreb pod Možemo! godinama vuče vlastite ekološke sramote — od odlagališta do komunikacije u krizama. Večeras je pola istoka grada satima bilo bez struje; krizni tonovi stižu sporije od hashtagova. Kad Lika eksplodira, kamera voli solidarnost. Kad treba izabrati što će vijoriti nad Jelačićem dok Ličani govore, bira se ZeGeVege. Narodni Reporteri ne napadaju vegane. Napadamo hijerarhiju u kojoj je Domovina ukras, a ideološki festival protokol.

Zaključak

Gradonačelnik može jesti što hoće. Ne može bez odgovora skinuti hrvatske zastave s Trga u dan kad narod hoda za Hrvatsku. To nije „održivost“. To je politički kit. Zagreb zaslužuje jarbol koji zna čiji je.

Simboli nisu dekoracija

U politici simbola jarbol nije ukras. Jarbol je izjava. Kad Možemo! bira veganski barjak u dan Hoda za Liku, izjavljuje rang: festival blizak ideologiji iznad trobojnice. Isti obrazac vidimo kad Trg dobro dođe za Titove i antifašističke scenografije, a loše za Oluju. Građani koji su došli s hrvatskim zastavama u rukama nisu tražili veganski protokol. Tražili su da grad barem vizualno stoji uz njihov zahtjev: čista voda, čisto tlo, odgovornost.

Tomašević može tvrditi da je festival najavljen ranije i da „nema veze“ s hodom. Vrijeme na satu nije alibi za ton na jarbolu. Gradonačelnik koji zna skinuti i staviti zastave za kalendar ponosa zna to isto za kalendar Domovine. Nije zaboravio. Izabrao je. Narodni Reporteri taj izbor bilježe bez uljepšavanja: Zagreb pod Možemo! i dalje tretira hrvatsku zastavu kao sezonski inventar.

U širem kontekstu tjedna — Mladićev kult u Beogradu, mikroplastika u Lici, nestanak struje na istoku grada — veganski jarbol nije sitnica. To je podsjetnik tko u Zagrebu drži ključeve simbola. Dok Ličani traže sanaciju, Možemo! nudi festival suosjećanja. Dok građani nose trobojnicu, grad nudi barjak koji bolje stoji uz njihovu ideološku bazu. Narodni Reporteri stoje uz jarbol Domovine. Sve ostalo je sezonski sajam.

Izvor: Narod.hr, 5.–7. 9. 2026.