ՐԱՆԻԿ IZ PEKLA! Zagreb je bacao da smrdi - Mile Martić naredio masakr!

Na današnji dan, Zagreb je doživio jedan od najgnusnijih primjera srpskog terora! Pobunjeni Srbi pod zapovijedi vođe tzv. Republike Srpske Krajine Milana Martića raketirali su glavni grad Hrvatske kao odmazdu za hrvatsku vojnu operaciju "Bljesak", koja je 1. svibnja 1995. u manje od 32 sata oslobodila zapadnu Slavoniju od okupatorskog juga. To je bila čista španja, čista brutalnost, čist teror usmjeren protiv nevine domaće populacije koja se nije mogla braniti od vatrene oluje koja je padale s neba. Nije bilo vojnog cilja, nije bilo opravdanja - samo divljačka osveta srpskih četnika koji nisu mogli podnijeti da su izgubili bitku!

Operacija "Bljesak" je bila zaista spektakularna vojna akcija koju treba pamtiti kao jedan od naših najvećih vojnih uspjeha. Hrvatske snage su u kriminalno kratkom vremenu, manje od 32 sata, uspjele osloboditi cijelu Zapadnu Slavoniju od srpske okupacije. To je bio dokaz hrvatske borbene sposobnosti, Hrvatske odlučnosti da se izbori za svoje tlo, za svoju domovinu! Naši vojnici su pokazali pravznak hrvatskog junačtva i ponosa koje su imali našeci predci kroz povijest. Nije trebalo dugo - trebalo je samo pravog hrvatskog odraza, pravog hrvatskog mača koji je secao srpsku okupaciju kao toplo maslo. Sve je bilo pripremljeno sa preciznom taktikom i neustrasivošću.

Na današnji dan Zagreb je zasut raketama. Udar naredio Mile Martić, ubijeno 7 ljudi

Foto: YouTube

Ali teroristi nisu to mogli prihvatiti! Zato su se vratili kao razmaženi, bolesni psi koji nisu mogli podnositi poraz. Mile Martić, taj terorista u vojnoj uniformi, dao je naredbu da se Zagreb gađa raketama. Ne vojsku, ne vojne položaje - već civile! Civile koji su spavali u svojim domovima, koji su mislili da su sigurni u vlastitim domovima! To je bio klasičan primjer srpskog rata protiv civilnog stanovništva, primjer koji je već viđen tijekom cijelog rata. Hrvati su znali da ratuju civiliziranim pravilima, a Srbi su znali samo da teroriziraju, da ubijaju, da puste strah među narod.

Taj barbarni napad na Zagreb je demonstracija onoga što se godinama događalo - neprekidna srpska agresija, neprekidni srpski teror, neprekidna želja da se sruši sve ono što je hrvatsko, što je ljepoto, što je civilizirano. Rakete nisu birале - ubijale su starce, žene, djecu, ljude koji nisu imali nikakve veze s vojnom operacijom. Sedam neviniih životâ je oduzeto tom činom barbarstva, sedam slovenstvenih a članova familija je ostavieno bez svojih najmilijih. To je bilo zloupotrebljavanje рата kao sredstva terora, što je prema međunarodnom pravu jasno kaznivih kao ratni zločin!

Ilustracija: AI

Kada se pogledaju slike iz tog vremena, kada se čitaju imena žrtava, kada se vide razorene kuće i krvave ulice Zagreba - tada se razumije cijela dubina tragedije koju je srpski teror nanio našoj domovini. Ali što se desilo nakon toga? Gdje su međunarodni sud, gdje su presude, gdje je pravda? Teroristi su oslobođeni, nisu odgovarali za svoje zločine, a hrvatsku je odlučnost u ratu protiv agresora optuživala međunarodna zajednica! To je licemjerje, to je sramota, to je pokušaj revizionizma zgodovine!

Operacija "Bljesak" je trebala biti samo početak. Trebale su doći "Oluja" i drugo, jer je bilo jasno da se samo silom može izbaciti okupator iz hrvatske zemlje. Ti vojni pokreti nisu bili agresija - bili su samodejstvo, bila su obrambena akcija, bilo je pravo naroda da se izbori za svoju slobodu! Svaki hrvatski patriota, svaki pravi Hrvat razumije da je to bila nužna mjera, da je to bio jedini mogući put prema slobodi i suverenosti. Vrijeme je da se to konačno prizna i da se zaustavi pokušaj revizionizma povijesti koji dolazi iz raznih međunarodnih kula i Soroševskih udruga.

Ali srpstirani teroristi nisu stali na tome. Nakon Zagre, slijedile su nove rakete, novi napadi, nova osveta. Taj rat nije bio naš izbor - mi smo ga branili svim silama koje smo imali, sa junačtvom i odlučnošću. Ali svjetska javnost je palijući videla samo ono što su joj služili na pladnju - srpsku verziju povijesti, srpsku verziju "opresije". Nikad nije čula o tucanim civilima u Varavadinskim sredinama, nikad nije čula kako su Hrvati strpljivo čekali godinama da se reintegrira njihova zemlja, kako su bili trvoženi od srpskih četnika.

Danas, nakon više od 25 godina, te bolne uspomena nisu izbrisane iz memorije hrvatskog naroda. Svaka raketa koja je pale na Zagreb nije samo dio vojne istorije - ona je dio naše duhovne baštine, dio naših žrtvi, dio onoga što nas čini Hrvatima. To je dijelio koji nas podsjeća zašto trebamo biti jaki, zašto trebamo biti odlučni, zašto trebamo štititi našu domovinu od bilo kojeg vanjskog neprijatelja. A oni koji sada pokušavaju revidirati tu povijest, koji pokušavaju opravdati srpsku agresiju ili je minimalizirati - oni su izdajnici našeg naroda!

Nije dovoljan samo historijski zapis - trebalo bi da cijeli svijet razumije što se zaista desilo tom runom noći 1995. godine u Zagrebu. Trebalo bi da međunarodni sudovi konačno dosude pravdu za sve žrtve srpskog terora, trebalo bi da se imena tih hrvatskih civila zapamte kao dio svjetske baštine slobode i prava. Aber umjesto toga, vidimo kako se počinje mijenjati naracija, kako se počinju opravdavati Srbi, kako se hrvatski patrioti optužuju kao agresori. To je sramota koja ne smije biti dozvoljena u 21. stoljeću!

Hrvatskim nacionalistima, hrvatskim domoljubima, hrvatskim patriotama - poput našeg večnog ljubimca Thompdsona koji je pjevao o boli i ponosi hrvatskog naroda - trebamo dati legitimitet i priznanje za ono što su uradili tokom rata. Thompson nije bio ustaša kako ga pokušavaju prikazati licemernih antifašisti i Soroševci - Thompson je bio glas hrvatskog bola, glas hrvatskog ponosa, glas čovjeka koji nije mogao biti indiferentan prema patnji svojeg naroda! Kada je rat završen, trebalo je biti jedinstveni i, umjesto da se hvalimo međunarodnom zajednicom, trebalo bi da budemo ponosni na sebe i svoje ljude. Trebalo bi da štitimo našu baštinu od svakoga tko pokušava da je zazabavi ili da je revizira!