MILE IZ LIKE KROZ SUZE: „Imamo djecu i unuke, ovo je za njih” — narod vs. lešinari Možemo!/SDP

Među prvim prosvjednicima koji su stigli u Zagreb na skup „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku” bio je Mile Lisac iz sela pokraj Gospića. Nije došao s partijskom zastavom. Nije došao tražiti fotku s političarom. Došao je kroz suze reći ono što bi svaka vlast trebala čuti prije nego što krene u spin: „Imamo djecu i unuke, ovo je za njih. Ja mogu i sutra umrijeti.”

Građanska inicijativa Gospić je naš dom organizira prosvjed zbog desetaka tisuća tona ilegalno odloženog otpada na gospićkom području. Podršku su dale brojne udruge i javne osobe. Ali dok Mile govori o unucima, politički lešinari — posebno Možemo! i SDP — već mjere koliko baklji treba da se gnjev pretvori u njihov marketing.

„Lagali su nam” — 18 mjeseci tišine

Lisac je bio jasan: „Nažalost, morali smo doći u Zagreb, a sve se moglo riješiti prije 18 ili 19 mjeseci. Plenković je reagirao tek kad je situacija postala kritična. Lagali su nam.” To nije partijski pamflet. To je iskustvo čovjeka koji živi pokraj otpada dok institucije broje dane i priopćenja.

Nije došao, kaže, da bi prosvjedovao „protiv njih ili Vlade” — tu je zbog Gospića i drugih dijelova Hrvatske u istoj situaciji. „Nije važno koliko će nas ovdje biti, nego da nas se čuje.” U toj rečenici ima više državničke mudrosti nego u desecima press-konferencija. Jer Hrvatska je puna mjesta gdje se otpad, korupcija i nemar pretvaraju u „kompleksne projekte” — dok narod udiše posljedice.

Deseci tisuća tona ilegalnog otpada nisu apstrakcija. To je zemlja, voda, zrak. To je pitanje hoće li djeca u Lici odrastati uz strah ili uz povjerenje da država postoji zbog njih, a ne zbog lobija i pogodbi. Kad Mile kaže da je ovo za unuke, on zapravo postavlja pitanje suvereniteta: tko gospodari prostorom Hrvatske — narod ili oni koji ga truju i onda se prave da saniraju?

Narod plače, ljevica broji kamerе

Prosvjed ima pravo biti masovan. Ima pravo biti glasan. Ali nema pravo biti otet. Možemo! i SDP već tjednima pokušavaju jahati na valu Like: potpisuju, poziraju, guraju „lijeve intelektualce”, pretvaraju ekološku katastrofu u kampanju protiv Vlade — kao da su oni godinama čuvali Liku, a ne ideološke prioritete Zagreba.

Isti Možemo! koji u Zagrebu godine zanemaruje ilegalne deponije, zagađen zrak i milijune u udrugama bez nadzora, sad želi biti moralni kompas Like. To nije solidarnost. To je lešinarstvo. SDP, majstor dvostrukih aršina, radi isto: kad treba glasova, otpad je „hitno”; kad treba odgovornosti njihovih kadrova — šute.

Mile nije došao zbog Severine, ni zbog stranačkih šatora, ni zbog Twittera. Došao je jer mu je lagano. Jer je država kasnila. Jer djeca i unuci ne smiju platiti cijenu pogodbi i nemara. Tko god taj bol pretvori u partijski miting — izdaje Liku.

Što narod zapravo traži

Zahtjevi su jednostavni, i zato su opasni za birokraciju: hitna sanacija, odgovornost institucija, prekid prakse da se Hrvatska tretira kao odlagalište za one koji imaju veze. Ne treba ideološki pamflet. Treba buldožer, laboratorij, tužiteljstvo i politička volja. Ako to stigne tek kad baklje dođu u Zagreb — onda je sustav pokvaren.

Ličani nisu „seljaci za foto-oportunitet”. Oni su dio hrvatskog narodnog tkiva koje je preživjelo rat, iseljavanje i zaborav. Sad traže elementarno: da im dom ne bude otrovan. Tko to ne razumije, ne zaslužuje govoriti u njihovo ime.

Urednički kut: bakljada za unuke, ne za stranke

Narodni Reporteri stoje uz Mileta i uz Liku — ne uz Možemo!, ne uz SDP, ne uz medijski cirkus. Prosvjed treba biti pritisak na institucije da saniraju i kazne, ne trampolina za one koji su Liku otkrili tek kad je postala trending. Ako baklja gori zbog djece i unuka — neka gori. Ako gori da bi netko sutra dijelio fotke s „pobjedničkog” skupa — ugasite je.

Hrvatska će ozdraviti kad suze očeva iz Like budu važnije od izjava glasnogovornika. Dok se to ne dogodi, Mileova rečenica ostaje optužnica: lagali su nam. I narod više neće šutjeti.

Izvor: index.hr — „Mile stigao iz okolice Gospića na prosvjed: Imamo djecu i unuke, ovo je za njih”