Kada je srpski agresor krenuo prema njegovu selu, Mile Blažević Čađo nije mislio na sebe

Mile Blažević Čađo (9. studenoga 1955. – 26. srpnja 1991.) i Željko Filipović (26. siječnja 1966. – 26. srpnja 1991.) bili su hrvatski redarstvenici koji su istoga dana, u Strugi Banskoj kraj Dvora, zajedno dali svoje živote kako bi spasili civile koje je neprijatelj tjerao ispred sebe kao živi štit.

Kada je srpski agresor krenuo prema njegovu selu, Mile Blažević Čađo nije mislio na sebe.

Mislio je na svoje sumještane. Na civile. Na ljude koji nisu imali oružje. Na one koje su vodili kao živi štit.

Imao je samo 36 godina. Kod kuće su ga čekali supruga i dvoje djece. Mogao je pobjeći, mogao se sakriti, mogao je misliti samo na svoj život. Ali nije.

Uz njega je stao Željko Filipović

Čađo toga dana nije bio sam. Uz njega je stao Željko Filipović, policajac iz Zagreba, tada tek 25 godina star. Zajedno su s potpornog zida iznad ceste bacili improvizirane eksplozivne naprave na oklopni transporter pun naoružanih agresora i zaustavili ga.

Trenutak u kojem su odlučili

Opasan eksplozivom, Čađo se potom bacio na oklopno vozilo i uništio ga. U siloviti eksploziji poginuo je i Željko Filipović. Obojica su 26. srpnja 1991. učinila ono što mogu samo ljudi veći od vlastitog života — žrtvovala su sebe da bi spasila druge.

Spasili su 46 civila

Toga dana Čađo i Filipović nisu spasili samo selo. Spasili su 46 civila koje je neprijatelj koristio kao živi štit.

Imena koja se ne smiju zaboraviti

I zato njihova imena ne smiju ostati fusnota. Ne smiju biti zaboravljena. Ne smije ih prekriti tišina.

Zvali su se Mile Blažević Čađo i Željko Filipović. Hrvati. Očevi i sinovi. Heroji.

Za njih treba znati svako hrvatsko dijete. 🇭🇷

Izvor: Hrvatska Wikipedija, Braniteljski portal, Hrvatska udruga Benedikt.