Saborsko, 12. studenoga 1991.: JNA i pobunjeni Srbi upali su u opkoljeno selo, ubili 29 ljudi i sravnili ga sa zemljom

Bio je 12. studenoga 1991. Hladan jesenski dan u Lici. Toga dana palo je Saborsko.

Malo selo između Plaškog i Plitvica mjesecima je bilo u obruču. Od kolovoza je bilo odsječeno od ostatka Hrvatske: bez struje, bez telefona, bez redovite hrane i saniteta. Granate su padale svaki dan. Oko 200 domaćih branitelja, loše naoružanih i prepuštenih sami sebi, držalo je liniju.

Mladići od dvadesetak godina probijali su se kroz okupirani teritorij do Ogulina po streljivo i vraćali se na prvu crtu.

„Bit će Saborsko drugi Bleiburg”

Obruč se stezao. Dana 8. studenoga 1991. u 17.30 iz sela je otišlo izvješće koje se danas čita kao proročanstvo: „Ukoliko za dan, dva ne dođe pomoć u ljudstvu i opremi bit će Saborsko drugi Bleiburg.”

Pomoć nije stigla. Rano ujutro 12. studenoga krenuo je opći napad iz dva smjera, od Plaškog i od Plitvica. Snage JNA iz Knina, oko 1.500 pješaka, 43 tenka i devet zrakoplova, uz pobunjene Srbe.

Avioni su na selo bacali kasetne i razorne bombe. Topništvo je tuklo kuće, školu i crkvu. Oko podne probijena je prva crta, a oko 16 sati selo je palo. Dio branitelja i civila izvukao se kroz maglu i šumu prema Ogulinu, kilometrima kroz snijeg i šikaru.

Starci i žene na kućnim pragovima

Ostali su oni koji nisu mogli bježati. Uglavnom stari i nemoćni, među njima 17 žena koje su se skrivale po podrumima. Izvlačili su ih van i ubijali na pragovima vlastitih kuća. Najstariji ubijeni bio je Mate Matovina, u 96. godini.

Toga dana ubijeno je 29 ljudi. U cijelom ratu Saborsko je izgubilo 52 mještana i branitelja. Pokolj u Saborskom Hrvatska je navela u tužbi za genocid protiv Srbije, uz Vukovar, Ovčaru i Škabrnju.

Sve kuće, gospodarske zgrade i župna crkva sv. Ivana Nepomuka iz 1864. srušene su do temelja. Groblje je preorano.

„Sada Saborskog nema”

Nakon pada u Plaščanskom ratnom biltenu objavljeno je pismo predsjednika mjesne zajednice Plaški Nikole Medakovića ogulinskom načelniku. „Sada Saborskog nema i vjerojatno ga nikad neće ni biti. Neka to bude opomena svima koji su mislili silom nametnuti svoju vlast srpskom narodu”, pisalo je. Na kraju: „Protiv zla, zlo činiti nije zlo.”

Prevario se. U kolovozu 1995., u Oluji, u Saborsko su se vratili Tigrovi iz 1. gardijske brigade. Selo je obnovljeno, crkva ponovno stoji, a ljudi žive tamo gdje su ih htjeli izbrisati.

„Kad bismo prestali komemorirati ove datume naših stradanja, jednog dana bi se zaboravilo tko je bio agresor i što se ovdje dogodilo te kako se stvarala država Hrvatska”, rekao je na jednoj od komemoracija načelnik Općine Saborsko Marko Bićanić.

Zato se 12. studenoga pamti. Za 29 ubijenih toga dana i za sva 52 Saborčana koja je rat odnio.