Hackenberger: mikroplastika nije kraj. Cijeli niz čestica još nije ni izmjeren

Mikroplastika je samo ono što su izmjerili. Ono što nisu — to je pravi strah. Ekotoksikolog Branimir Hackenberger s osječkog Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera pročitao je USKOK-ov nalaz o podzemnim vodama u Lici i rekao ono što spinovi izbjegavaju: dokaz emisije postoji. Trendova nema. Popisa drugih tvari nema. Nanoplastike možda ima. Dok otpad stoji, nitko ne smije potpisati ni „opasno“ ni „sigurno“.

Narodni Reporteri bilježimo komentar jer Lika nije laboratorij za PR. Lika je krš. Voda pamti. Kad profesor kaže da je cijeli niz čestica i mikrospojeva još neotkriven, to nije umanjivanje. To je proširenje optužnice na neizmjeren rizik.

Što nalaz stvarno dokazuje

Hackenberger je jasan: najvažniji zaključak jest da otpad na lokaciji ispušta mikroplastiku u okoliš. To je jednoznačno. Sve ostalo — tempo, koncentracije drugih tvari, dugoročni utjecaj — izvješće ne zatvara. Mikroplastika nema maksimalne dozvoljene koncentracije ni u Hrvatskoj ni u Europi. To ne znači da je bezopasna. Znači da regulator još nije uhvatio mjeru, a otpad već šalje čestice izvan zone odlaganja.

„Zabrinjava to što su se, jednako kao čestice mikroplastike, izvan područja otpada mogle naći i čestice drugih tvari koje potječu s tog otpada,“ rekao je. Drugim riječima: ako je plastika otišla, pitanje je što je otišlo s njom. Metali? Otapala? Nanoplastika? Nalaz to ne odgovara. Nalaz samo kaže da se vrata otvorila.

„Ne možemo tvrditi ni jedno ni drugo“

Na pitanje što dalje, profesor ne nudi konferenciju. Nudi izolaciju ili uklanjanje. Sve dok otpad leži tamo gdje jest, rizik je otvoren. „Najgore je što ne možemo jednoznačno tvrditi ni da postoji štetna emisija opasna za ljude i okoliš, niti možemo tvrditi da takva emisija ne postoji.“ To je rečenica koju bi trebali citirati svi koji jučer govorili „sve pod kontrolom“.

Rezultati su, kaže, stručni i kvalitativno određuju vrste plastike. Neupitni su. Ali pokazuju samo emisiju dijelova otpada. Ne pokazuju inventuru otrova. Tko od te rečenice pravi umirujući plakat, čita krivo. Tko od nje pravi paniku bez sanacije, također. Rješenje je fizičko: digneš, izoliraš, odvezeš. Ne tweet.

Depolitizacija — ili još jedan krug okrivljavanja

Hackenberger zove na hitnu sanaciju i depolitizaciju. To nije naivan apolitizam. To je zahtjev da se lokacija tretira kao hitna infrastruktura, ne kao batina za izbore. Građani su u subotu napunili Zagreb. Most traži izvanredno ekološko stanje. Zaprešić je digao ruku na dovoz. A podzemlje i dalje prima čestice dok se u studiju broji tko je „laž“ rekao jučer.

Suverenistička Hrvatska ne može imati krš kao deponij i more kao brend. Jedno ili drugo. Ako država zna digati podnicu zbog 300 kg duhana, mora znati digati i silos zbog tona koje puste mikroplastiku — i ono što još nije izmjereno.

Zašto brojka „mikroplastika“ nije dovoljna

Javnost voli jednu riječ. Mikroplastika je postala brand katastrofe. Profesor upozorava: upitno je koliko je štetna sama mikroplastika, a postoje podaci o velikoj štetnosti nanoplastike — koje ondje „također možda ima“. „Možda“ je riječ koju institucije mrze jer zahtijeva novi uzorak, novi novac, novi rok. „Možda“ je i riječ koju majka u Gospiću razumije bolje od glasnogovornika.

Dok se raspravlja je li slavina danas ispravna, piezometri pričaju drugu priču: izvor radi. Emisija ide. Inventura kasni. To nije proturječje. To je upozorenje s datumom.

Što građani smiju tražiti odmah

Ne još jednu radnu skupinu. Traže vremenski okvir uklanjanja, popis lokacija koje se mjere, javne rezultate piezometara i ime osobe koja potpisuje da je izolacija završena. Bez imena nema odgovornosti. Bez roka ima samo konferencija.

Hackenbergerova rečenica o neizmjerenom nizu tvari mora ući u svaki brief Vlade i Fonda. Ako institucije odgovore samo „voda iz slavine je ispravna“, odgovaraju na pitanje koje nitko ozbiljan više ne postavlja kao jedino. Pitanje je podzemlje, budućnost i lanac emisije dok otpad diše.

Lika je platila dovoljno šutnjom. Sad plaća brojkama. Sljedeći račun mora biti sanacija — ne spin.

Zaključak

USKOK je objavio nalaz. Profesor je proširio okvir. Mikroplastika je dokazana emisija. Cijeli niz čestica još nije na papiru. Hitno izolirati ili ukloniti — ili potpisati da Hrvatska voli rizik više od vode. Narodni Reporteri biramo drugo: krš nije smećnjak. I znanost nije spin.

Izvor: Index.hr / N1 — komentar ekotoksikologa Branimira Hackenbergera o USKOK-ovu nalazu, 7. 9. 2026.