Hercegovačko čudo u brojkama: prošli smo top firme 12 hrvatskih općina u BiH i usporedili ih s Hrvatskom

Sve je krenulo od jednog komentara na Redditu koji je, napola u šali, ustvrdio da su hercegovačka mjesta razvijenija i gospodarski aktivnija od većine hrvatskih sela i gradova. Umjesto da tu tvrdnju prepričavamo, odlučili smo je provjeriti brojkama. Prošli smo dostupne poslovne registre i medijske ljestvice te za dvanaest hrvatskih (hrvatski većinskih) općina u Hercegovini i Herceg-Bosni popisali najveće tvrtke i njihove godišnje prihode. Ono što slijedi tvrde su činjenice, a ne dojmovi.

Kako čitati brojke: iznosi su u konvertibilnim markama (KM), uz približan preračun u eure (1 € = 1,96 KM). Podaci su najvećim dijelom za 2024. i 2025., prikupljeni iz javnih izvora (FIA, companywall.ba, akta.ba te hercegovački poslovni portali). Ondje gdje pouzdan javni podatak ne postoji, tvrtka je izostavljena ili je prihod označen s „n/d", bez nagađanja. „Zbroj prikazanih" nije BDP općine, nego zbir prihoda ovdje navedenih najvećih tvrtki, i služi samo kao gruba mjera gospodarske snage.

Županija Zapadnohercegovačka

Grude (zbroj prikazanih: ~858 mil. KM / ~439 mil. €)

Široki Brijeg (zbroj prikazanih: ~1471 mil. KM / ~752 mil. €)

Ljubuški (zbroj prikazanih: ~394 mil. KM / ~202 mil. €)

Posušje (zbroj prikazanih: ~971 mil. KM / ~496 mil. €)

Hercegovačko-neretvanska županija

Čitluk (zbroj prikazanih: ~318 mil. KM / ~163 mil. €)

Čapljina (zbroj prikazanih: ~92 mil. KM / ~47 mil. €)

Neum (zbroj prikazanih: ~41 mil. KM / ~21 mil. €)

Prozor-Rama (zbroj prikazanih: ~27 mil. KM / ~14 mil. €)

Stolac (zbroj prikazanih: ~31 mil. KM / ~16 mil. €)

Ravno (zbroj prikazanih: ~1 mil. KM / ~1 mil. €)

Hercegbosanska županija (Kanton 10)

Tomislavgrad (zbroj prikazanih: ~209 mil. KM / ~107 mil. €)

Livno (zbroj prikazanih: ~125 mil. KM / ~64 mil. €)

Ljestvica općina po snazi najvećih tvrtki

Zbrojimo li prihode ovdje prikazanih najvećih tvrtki po svakoj općini, dobiva se dojmljiva slika koncentracije gospodarske snage u nekoliko malih mjesta:

A hrvatske općine? Zašto usporedba nije jednostavna

Ovdje dolazimo do ključne, i za mnoge iznenađujuće, činjenice. U Hrvatskoj BDP po općinama uopće ne postoji kao službeni podatak, Državni zavod za statistiku bruto domaći proizvod mjeri na razini županija, ne pojedinih općina. Zato se „najbogatije općine" u Hrvatskoj u praksi rangiraju po dohotku po stanovniku (podaci Porezne uprave) i po indeksu razvijenosti Ministarstva regionalnoga razvoja.

A kad se pogleda ta ljestvica, otkriva se prva velika razlika. Vrh hrvatskih općina po dohotku po stanovniku gotovo je redom jadranski i turistički: Vir, Funtana, Šolta, Baška, Sutivan, Bol, Kolan, Kostrena, Omišalj, Tisno, a među gradovima Novalja, Vis, Krk, Rovinj, Opatija, Poreč. Više od 70 posto općina s najvišim dohotkom po stanovniku nalazi se na obali, a njihovo bogatstvo dolazi ponajviše od turizma i najma, ne od proizvodnje. Indeks razvijenosti pak na vrhu ima velike gradove (Zagreb, Rijeka, Varaždin, Pula), dok se stotine malih kontinentalnih općina nalaze u najnižim, „potpomognutim" skupinama, ovisnima o transferima iz državnog proračuna.

I tu je poanta cijele priče. Hercegovačka mjesta poput Gruda, Širokog Brijega ili Posušja svoju snagu ne crpe iz mora ni iz proračunskih potpora, nego iz privatne proizvodnje i trgovine, tvrtki koje izvoze, zapošljavaju i vrte stotine milijuna maraka. Kad tvrtka iz Gruda (Violeta) ostvari prihod veći od 440 milijuna KM, to je iznos kakvim se ne može pohvaliti većina hrvatskih gradova, a kamoli općina. Usporedimo li „jabuke s jabukama", gospodarsku aktivnost i proizvodnju, a ne dohodak napuhan turizmom, tvrdnja s Reddita prestaje biti provokacija i postaje neugodno točna.

Ništa od ovoga ne znači da su hrvatske općine „lijene", mnoge su desetljećima praznili rat, loša povezanost i centralizacija koja je nagrađivala blizinu vlasti, a ne poduzetnost. No brojke jasno pokazuju model: tamo gdje se društvo oslanja na vlastiti rad i rizik, niču Violete i Lageri; tamo gdje se čeka novac iz centra, ostaju prazne škole i komunalno poduzeće kao najveći poslodavac.

Gdje bi hercegovačke općine bile na hrvatskoj ljestvici?

Da bismo dobili pravu usporedbu, uzeli smo jedinu službenu i usporedivu mjeru koja postoji za sve hrvatske jedinice, ukupni prihod poduzetnika po općini koji objavljuje FINA. Za orijentaciju: među hrvatskim općinama (dakle bez gradova) na vrhu je Stupnik s oko 650 milijuna eura prihoda poduzetnika, slijede Rugvica (~292 mil €) i Hum na Sutli (~279 mil €). Za usporedbu, najveći hrvatski gradovi igraju u posve drugoj ligi: Zagreb oko 84 milijarde, Split 5,4 te Rijeka 4,4 milijarde eura.

A sada pogledajmo gdje bi, s ovim prihodima, sjele hercegovačke općine, i to računajući samo njihove najveće tvrtke koje smo popisali:

Rezultat je nevjerojatan. Široki Brijeg bi, samo sa svojim najvećim tvrtkama (oko 752 milijuna eura), bio ispred Stupnika, dakle najjača općina u cijeloj Hrvatskoj. Posušje (~496 mil €) i Grude (~439 mil €) smjestili bi se u sam vrh, iznad svake druge hrvatske općine osim eventualno Stupnika. Ljubuški i Čitluk ušli bi u gornji dio ljestvice, a čak bi i srednje razvijeni Tomislavgrad i Livno bili iznad velike većine hrvatskih općina.

Bitna ograda, u korist Hrvatske: hrvatske brojke odnose se na sve poduzetnike u općini, a naše hercegovačke tek na najveće tvrtke koje smo uspjeli popisati, pa su hercegovački iznosi zapravo podcijenjeni, njihov bi stvarni prihod bio i veći. Usto, hrvatski podaci o općinama dolaze iz starijeg FINA-inog izvješća (u kunama), a hercegovački su iz 2024./2025., pa je riječ o približnoj usporedbi reda veličine, a ne o službenoj rang-listi mjesto po mjesto. No i uz sve te ograde smjer je nedvosmislen: nekoliko malih hercegovačkih mjesta gospodarski nadmašuje gotovo sve hrvatske općine.

Zaključak

Dvanaest malih općina, mahom po nekoliko tisuća do desetak tisuća stanovnika, iznjedrilo je desetke tvrtki s prihodima od stotina milijuna maraka, i to bez ijednog eura iz europskih fondova i uz uplate u zajedničku državu iz koje se malo vraća. To nije čudo, nego rezultat mentaliteta i navike. Hrvatska, koja o razvoju ruralnih krajeva govori desetljećima, u ovim brojkama ima gotov, provjeren i, što je najvažnije, hrvatski primjer kako se to radi.

Metodologija i izvori: prihodi tvrtki prikupljeni su iz javnih poslovnih registara i baza (FIA, companywall.ba, akta.ba) te hercegovačkih poslovnih portala (hercegovina.info, jabuka.tv, vrisak.info, ljportal.com, grude-online.info i dr.), pretežno za 2024. i 2025. Podaci o hrvatskim općinama temelje se na rangiranju po dohotku po stanovniku (Porezna uprava, prenose tportal, Lider) i na Indeksu razvijenosti (Ministarstvo regionalnoga razvoja / NN 3/2024). Gdje pouzdan podatak ne postoji, nije popunjavan izmišljenim brojkama.