EP o Gospiću: Ressler protiv panike, Bosanac i SDP doje histeriju

Europski parlament u Strasbourgu u četvrtak, 17. rujna 2026., na kraju plenuma, pred tek tucet zastupnika, raspravljao je o ilegalno odloženom otpadu u Gospiću. Tema je preimenovana u Zaštitu zdravlja ljudi od otrovnih tvari. Gordan Bosanac tvrdi da je EPP maknuo Hrvatsku i PFAS iz naslova. Karlo Ressler (EPP) poručio je da ozbiljna politika rješava problem, a ne širi paniku. Romana Jerković (S&D) paniku je nazvala zaštitom. U Lici institucije javljaju da je hrana sukladna. Politika Možemo i SDP-a ipak doji histeriju.

Zadnja točka plenuma, tucet zastupnika

Rasprava je stavljena kao zadnja točka. Dvorana je bila gotovo prazna. To je važno za razumijevanje predstave: tko želi europsku dramu o Hrvatskoj, dobio je sat vremena pred praznim klupama. Bosanac, iz zelenog i Možemo kruga, ranije je optužio EPP da je intervenirala oko naziva. Povjerenik Oliver Varhelyi govorio je o duhanu i e-cigaretama, kontroli zraka i emisija, ne o Gospiću. Simbolika je jasna: Bruxelles voli proceduru. Lika treba sanaciju i laboratorij, ne kazalište.

Prazna dvorana ne briše temu. Prazna dvorana pokazuje prioritet. Kad je Hrvatska na optuženičkoj klupi zbog prekograničnog otpada, Europa šalje tucet zastupnika. Kad treba moralna lekcija, mikrofoni rade. Kad treba Europol i sljedivost, klube zjape.

Ressler: prekogranični kriminal, ne panika

Ressler je rekao da ozbiljna politika rješava problem, a ne širi paniku i strah. Nezakonito gospodarenje otpadom za njega je zajednički europski izazov, kriminal prekograničnog karaktera. Slučaj nije prilika za ideološko nadmetanje, nego test pravne države. Tomislav Sokol zatražio je povezivanje carine, policije, okolišnih i financijskih tijela unutar Europola, bolju sljedivost i digitalnu razmjenu podataka. Nikolina Brnjac i Sunčana Glavak ustrajale su na europskoj dimenziji i borbi protiv organiziranog kriminala.

Glavak je upozorila da lažni narativi štete poljoprivrednicima, stočarima, OPG-ovima i proizvođačima u Lici te da su proizvodi sigurni. To je točka koju Možemo i SDP najradije preskaču. Jer panika se bolje dijeli od laboratorijskog nalaza. Brnjac je podsjetila i na španjolski primjer uvoza desetaka tisuća tona problematičnog otpada. Prekogranični kriminal nije hrvatski izum.

Jerković i Bosanac: panika kao metoda

Jerković je odgovorila da postavljati pitanja nije širenje panike nego zaštita građana. Govorila je o ekološkoj katastrofi koja nastaje kad vlast godinama zatvara oči. Upitala je kako su tisuće kamiona prešle granicu i kako inspekcije nisu vidjele sporovo. Bosanac je govorio o ukinutim najavama uvoza i očevidnicima, o deregulaciji i o tome da Hrvatska neće biti smetlište EU. Fraza je jaka. Fraza ne mijenja činjenicu da je otpad dolazio i iz Italije, Njemačke i Slovenije, kako je u raspravi spomenula i slovenska zastupnica Irena Joveva.

Prekogranični tok otpada je europski kriminalni posao. Tko svede cijelu priču na jednu vladu i jedan plakat, radi izborni posao, ne sanaciju. Možemo i SDP u toj shemi biraju maksimalni alarm jer alarm donosi naslove. Naslov ne donosi kamion koji više ne ulazi bez papira.

Laboratorij protiv histerije

Dok se u Strasbourgu dijeli moral, u Hrvatskoj institucije rade mjerenja. HZJZ i nadležni inspektorati u ovom valu javljaju da je hrana iz Like sukladna. To ne briše odgovornost za ilegalno odlaganje. To briše laž da je Lika postala otrovna zona pogodna za političku dojku. Glavak je u pravu kad kaže da lažni narativi štete OPG-ima. Seljak u Lici ne treba europski hashtag. Treba čistu sanaciju, sljedivost otpada i kraj uvoza bez kontrole.

Resslerov okvir prekograničnog kriminala točan je zato što opisuje mehanizam. Histerija opisuje emociju. Emocija se lako pretvara u bojkot domaćeg proizvoda. Bojkot domaćeg proizvoda ide u korist uvoza. Tko to ne vidi, ili ne zna brojiti, ili broji samo glasove.

Što Hrvatska treba, a što ne

Hrvatska treba stroži nadzor uvoza otpada, digitalnu sljedivost, brzu sanaciju i kazne koje boli organizirani kriminal. Hrvatska ne treba da zelena i Možemo scena te SDP pretvaraju ličku hranu u politički pečat srama dok laboratoriji kažu da je sukladna. Odgovornost institucija postoji. Postoji i odgovornost opozicije da ne truje tržište lažnim dojmom.

Narodni Reporteri bilježe raspravu u EP-u kao sukob metoda. EPP govori o kriminalu i Europolu. Možemo i SDP govore o panici kao zaštiti. Lika treba prvu metodu. Druga metoda puni feed, ne jamstvo na tanjuru.