HUBOL traži hitan nadzor: jesu li na Rebru snimali pacijente i djecu u operacijskoj sali?

Hrvatska udruga bolničkih liječnika (HUBOL) u četvrtak, 17. rujna 2026., zatražila je od Ministarstva zdravstva izvanredni zdravstveno-inspekcijski nadzor, a od KBC-a Zagreb internu kontrolu, zbog sumnji da su u operacijskim dvoranama Klinike za kardijalnu kirurgiju godinama postojale kamere koje su snimale ili mogle snimati pacijente i zdravstvene radnike. To nije medijska špekulacija u zraku: postojanje kamera u javnosti su potvrdili bivši predstojnik Klinike prof. dr. sc. Bojan Biočina i sadašnji predstojnik prof. dr. sc. Hrvoje Gašparović. O svrsi, opsegu i načinu korištenja sustava iznesene su međusobno proturječne tvrdnje. HUBOL poručuje jasno: ovakve sumnje ne smiju ostati na razini priopćenja i međusobnih optužbi.

Što točno traži HUBOL

Ako je snimanje doista postojalo, HUBOL od nadležnih institucija traži da utvrde tko je i kada donio odluku o postavljanju kamera, što su one točno snimale, jesu li nastajale i pohranjivane video ili audiosnimke, tko im je imao pristup, koliko su se dugo čuvale, u koje su se svrhe koristile te jesu li pacijenti i zaposlenici o tome bili propisno informirani. To su konkretna pitanja, ne politički slogan. Operacijska dvorana mjesto je na kojem je pacijent u stanju potpune fizičke izloženosti i najveće ranjivosti. Ako je netko sniman bez znanja i bez odgovarajuće pravne osnove, riječ je o mogućem teškom zadiranju u privatnost i povjerljivost zdravstvenih podataka.

HUBOL ističe da ne prejudicira ničiju odgovornost. Istodobno poručuje da se stvar ne rješava demantijima. Javnost očekuje žurno, neovisno i transparentno postupanje te objavu rezultata nadzora. To je minimum institucijske ozbiljnosti, ne maksimum.

Djeca u sali: jesu li maloljetnici snimani?

Posebno zabrinjava što se na Klinici za kardijalnu kirurgiju KBC-a Zagreb liječe i operiraju djeca. HUBOL traži da se nedvojbeno utvrdi jesu li među eventualno snimanim pacijentima bili maloljetnici te jesu li roditelji ili zakonski zastupnici bili upoznati s postojanjem i opsegom videonadzora. Kod djece nema mjesta za maglu. Ili je privola postojala, ili nije. Ili su snimke pohranjivane, ili nisu. Ili je pristup bio kontroliran, ili nije. Sve ostalo je izbjegavanje odgovora.

U hrvatskom javnom prostoru često se rasprava o zdravstvu svede na brojke i političke floskule. Ovdje je riječ o tijelu pacijenta pod nožem i o pitanju tko je imao pravo gledati. To je pitanje povjerenja u instituciju koja mora biti tvrđa od svake sumnje.

Materijal, upozorenja i liječnik koji je prijavio

HUBOL je od Ministarstva zdravstva i KBC-a Zagreb zatražio i provjeru drugih ozbiljnih navoda vezanih uz Kliniku, uključujući moguće nepravilnosti pri korištenju medicinskog materijala te okolnosti postupaka pokrenutih protiv liječnika koji je na nepravilnosti upozoravao. U medijima je navedeno ime kardiokirurga Ivana Burcara, koji je, prema objavljenim navodima, prijavio policiji sumnju na snimanje, a potom je udaljen s posla. Narodni Reporteri neće ovdje pretvarati neprovjerene optužbe o korupciji u gotovu istinu. Ali nećemo ni umanjivati težinu činjenice da liječnik koji upozori mora biti zaštićen od odmazde, a ne kažnjen tišinom.

Ako sustav kažnjava onoga tko prijavi, a ne istražuje ono što je prijavljeno, onda nije riječ o kontroli kvalitete. Riječ je o poruci da je šutnja sigurnija od istine. Takvu poruku zdravstvo ne smije slati.

Institucije, ne spin

Biočina i Gašparović potvrdili su kamere. To je polazište. Ostatak je posao Ministarstva i KBC-a: dokumentacija, zapisnici, pristupni logovi, pravna osnova, informirani pristanak, rok čuvanja. Ako je sustav bio edukativan i legitimno postavljen, to se može dokazati. Ako nije, to se mora reći jasno, bez eufemizama. Pacijenti, osobito djeca, nisu rekvizit za unutarnje obračune niti za medijski spektakl.

HUBOL je udruga bolničkih liječnika, ne politička stranka. Njezin zahtjev od 17. rujna stavlja institucije pred rok: ili utvrditi činjenice, ili priznati da ih ne žele utvrditi. Treće opcije nema.

Zaključak

Kamera u operacijskoj sali nije tehnički detalj. To je pitanje dostojanstva pacijenta, prava djeteta i povjerenja u najveću hrvatsku kliničku bolnicu. HUBOL je zatražio nadzor. Ministarstvo zdravstva i KBC Zagreb moraju odgovoriti činjenicama, ne priopćenjima. Dok to ne učine, sumnja ostaje, a privatnost u sali ostaje na čekanju.