U IME SVETOGA TROJSTVA

KRŠĆANSKI TEMELJI ZAPISANI U NAJVIŠEM ZAKONU. Prije odredbi o predsjedniku, parlamentu i ustroju države, grčki Ustav počinje zazivom Boga: „U ime Svetoga, istobitnoga i nerazdjeljivoga Trojstva.” To je hrvatski prijevod početnih riječi dokumenta koji grčki parlament objavljuje kao važeći ustavni tekst.

Takva rečenica odmah otkriva nešto o zemlji kojoj je namijenjena. U Grčkoj kršćanska baština ima mjesto i u najvišem državnom aktu. Čitatelj koji otvori Ustav susreće je prije prvoga članka.

Jedna rečenica, središnja istina kršćanske vjere

Početne riječi mogu se pročitati u službenom izdanju grčkog parlamenta. Izraz „istobitno” mnogima zvuči starinski, ali nosi precizno vjersko značenje: Otac, Sin i Duh Sveti imaju jednu božansku narav.

Kršćanska vjera govori o jednome Bogu u trima božanskim osobama. Riječ je o temelju koji dijele katolička i pravoslavna vjera. To vjerovanje objašnjava i Katekizam Katoličke Crkve u odlomku o Presvetom Trojstvu. Zaziv na početku grčkog Ustava zato ima sasvim određeno kršćansko značenje.

Pravoslavlje ima poseban ustavni položaj

U članku 3. istočno pravoslavlje određeno je kao prevladavajuća religija u Grčkoj. Tekst pritom izričito navodi da Pravoslavna Crkva Grčke priznaje Gospodina Isusa Krista kao svoju glavu. Članak uređuje i njezinu povezanost s drugim pravoslavnim Crkvama.

To je pravni izraz veze vjere i nacionalne povijesti koja je vidljiva i izvan ustavnih stranica: u crkvama, samostanima, ikonama i bogoslužju. Ustavni jezik tu vezu čuva u vrlo prepoznatljivom obliku.

Baština koja vodi do apostola Pavla

Kršćanska povijest grčkoga prostora seže do apostolskog doba. Sedamnaesto poglavlje Djela apostolskih opisuje Pavlov dolazak u Solun i Atenu te njegov govor na Areopagu. Ondje se obraća ljudima među kojima susreće drukčija vjerovanja i filozofske škole.

Za kršćane su to mjesta živoga početka: propovijedanja, razgovora i nastanka zajednica. Zato govor o grčkim kršćanskim korijenima ima duboku povijesnu podlogu. Današnji ustavni zaziv dio je mnogo kasnije državne povijesti, ali upućuje na baštinu dugu gotovo dva tisućljeća.

Isti Ustav jamči slobodu vjerske savjesti

Važno je pročitati i članak 13., koji objavljuje i grčko Glavno tajništvo za vjerska pitanja. Sloboda vjerske savjesti u njemu je nepovrediva, a uživanje građanskih prava i sloboda ne ovisi o osobnim vjerskim uvjerenjima.

Članak štiti bogoslužje poznatih religija, uz ograničenja javnog poretka i dobrih običaja, te zabranjuje prozelitizam. Poseban položaj pravoslavlja stoga treba čitati zajedno s ustavnim jamstvima vjerske slobode.

Grčki primjer zanimljiv je upravo zbog tog spoja. Država u svom temeljnom dokumentu izgovara kršćanski zaziv, a u istom tekstu štiti savjest pojedinca. Vlastita baština i prava ljudi drukčijih uvjerenja nalaze se na stranicama istoga Ustava.