850 milijuna za specijalizacije, a liječnici odlaze nakon mjesec dana: male bolnice bez kadra

Hrvatska će na specijalizacije liječnika potrošiti najmanje 850 milijuna eura, a specijalisti nakon školovanja mogu otići već nakon mjesec dana, piše Jutarnji list (Goranka Jureško). Opće bolnice Sisak, Pula, Šibenik, Dubrovnik, Slavonski Brod i Zadar, uz još 16 drugih, potvrđuju alarm: male bolnice ostaju bez kadra, a javni novac odlazi bez zadržavanja. Sustav je, kako piše izvor, potpuno nemoćan.

Čekaju pet godina da dobiju radiologa, anesteziologa ili dermatologa. Zatim se specijalist u matičnoj bolnici koja ga je poslala na edukaciju zadrži tek koji mjesec. Situacija se bitno pogoršala nakon što je zdravstvena administracija prije otprilike dvije godine ukinula obveze mladih liječnika prema bolnici koja ih je financirala. Bez veze, bez obveze, bez garancije da periferija neće ostati prazna.

Šibenik, Sisak, Pula: brojke koje bole

U Šibeniku: liječnik koji se vratio iz Zagreba nakon specijalizacije koju je platila lokalna bolnica „izdržao“ je tek mjesec dana. Dvoje kolega ostalo je dva mjeseca. Jedan pola godine. U prvih šest mjeseci 2026. u sisačkoj bolnici čak četiri specijalista odradila su manje od godinu dana nakon edukacije u drugim ustanovama. Isto se dogodilo i u OB Pula.

To nisu „pojedinačni odlasci“. To je obrazac. Bolnica investira godine i novac. Specijalist stekne titulu. Tržište (ili veći centar, ili inozemstvo) povuče ga dalje. Pacijent u Sisku, Šibeniku ili Brodu ostaje na listi čekanja.

850 milijuna i nula mehanizma zadržavanja

Jutarnji navodi da će Hrvatska na specijalizacije potrošiti najmanje 850 milijuna eura. To je javni novac. Javni novac bez ugovorne discipline postaje donacija privatnoj karijeri. Kritika ovdje nije napad na liječnike koji žele bolje uvjete. Kritika je na administraciju koja je ukinula obveze i nije zamijenila ih pametnijim modelom zadržavanja: stipendije s rokom, regionalni dodaci, stambeni paketi, jasni ugovori.

Kad se obveza prema matičnoj bolnici ukine, periferija gubi. Zagreb i veći centri usisavaju kadar. Otoci, Slavonija, Dalmacija unutrašnjost i manji gradovi plaćaju cijenu. Suverenost države nije samo granica. Suverenost je i to ima li građanin anesteziologa u svojoj županiji.

Prioriteti: tko dobiva pozornost, tko listu čekanja

Dok male bolnice alarmiraju zbog odlaska specijalista, javni prostor često punije teme koje bolje izgledaju na posterima: urbani projekti, zeleni slogan, PR prioriteti velikih gradova pod Možemo. Zdravstvo na periferiji rjeđe dobiva isti medijski ritam. Pacijent u OB Sisak ne bira hashtag. Bira može li doći do specijaliste prije nego što bolest odmakne.

SDP-ova i zelena retorika o „javnom zdravstvu“ gubi vjerodostojnost ako zanemaruje da je sustav pustio mlade liječnike da odu nakon mjesec dana, nakon što je bolnica platila specijalizaciju. Suverenistička mjera bila bi jednostavna: tko plaća školovanje, ima pravo na dogovoreni rok rada ili povrat ulaganja.

Periferija nije „manje Hrvatske“

Kad OB Šibenik, Sisak ili Pula ostaju bez specijalista nakon mjesec ili dva, poruka pacijentu je da država školuje kadar za odlazak. To udara i na hitnu, i na liste čekanja, i na povjerenje. Liječnik koji ode nakon mjesec dana nije nužno „krivac“. Kriv je model koji je ukinuo obvezu i nije stavio alternativu: jasne ugovore, regionalne dodatke, stanovanje, karijerni plan na periferiji.

Jutarnji bilježi i širu sliku: za neka mjesta iz dermatologije stotine prijava, a hitne i manje atraktivne specijalizacije ostaju prazne. Tržište vuče tamo gdje je lakše i bolje plaćeno. Država koja plaća specijalizaciju mora imati instrument zadržavanja, inače 850 milijuna eura postaje subvencija odlasku. To nije napad na struku. To je zahtjev za računicom.

Što treba pratiti

Hoće li se vratiti neki oblik obveze prema matičnoj bolnici. Hoće li se uvesti regionalni poticaji koji stvarno zadržavaju kadar. Hoće li se 850 milijuna tretirati kao investicija s povratom, a ne kao otvoreni ček. I hoće li se male bolnice slušati prije nego što ostane samo upravna zgrada i prazne ordinacije.

Pet godina čekanja, mjesec dana rada, 850 milijuna na stolu. To nije „tržište rada“. To je sustav koji sam sebe šuplji. Izvor: Jutarnji list, Goranka Jureško (izvještaj o odlasku specijalista i ukidanju obveza), 15. rujna 2026. i dalje.