Sloboda govora nije privilegij pristojnih

Ovo je prva kolumna čitatelja koju objavljujemo na Narodnim Reporterima. Svatko može poslati svoju kolumnu na narodnireporteri@gmaill.com, a mi ćemo je objaviti.

Kolumne čitatelja

Dežurni inkvizitori, sloboda govora i konzervativne korisne budale

U prakticiranju slobode govora nema potrebe za isprikama samo zato što se izgovoreno nekome ne sviđa. Sloboda govora nije privilegij pristojnih, obrazovanih i politički podobnih, nego ustavno pravo koje svoju stvarnu vrijednost pokazuje upravo onda kada netko izgovori nešto što većina smatra odvratnim, neukusnim ili uvredljivim. Sloboda koja postoji samo za poželjne stavove nije sloboda, nego dopuštenje koje izdaje trenutačno vladajuća moralna kasta.

Upravo zato posljednja histerija oko Torcide i Ajaxa otvara znatno ozbiljnije pitanje od onoga jesu li splitski navijači pokazali zavidnu razinu političke sofisticiranosti. Naravno da nisu. Riječ je o navijačima, pobogu, a ne o sudionicima filozofskog simpozija. Njihov je svijet obilježen rivalstvom, provokacijama, uvredama i ritualiziranim neprijateljstvom prema suparničkim skupinama. Očekivati od njih političku korektnost kakvu propovijedaju salonski moralisti otprilike je jednako razumno kao očekivati da će se dvije suparničke navijačke skupine međusobno darivati cvijećem.

Pritom postoji jedna zanimljiva okolnost. Navijači Ajaxa desetljećima njeguju specifičan identitet povezan sa židovskom poviješću Amsterdama, a dio njih sam sebe naziva „Super Židovima“. Riječ je o nogometnoj supkulturi u kojoj religijski i etnički simboli imaju posebno, često provokativno značenje. Dakle, navijačko rivalstvo s Ajaxom ne može se automatski poistovjetiti s neprijateljstvom prema stvarnim Židovima, premda ni navijački kontekst ne može svaku antisemitsku poruku pretvoriti u bezazlenu dosjetku.

A kada smo već kod tih navijača, vrijedi podsjetiti da je splitska policija među pripadnicima Ajaxove navijačke skupine pronalazila noževe i druge predmete pogodne za napad. Dakle, govorimo i o ljudima koji su u Split dolazili opremljeni za mogući fizički sukob. Međutim, u dijelu javne rasprave ispada da je najveći civilizacijski problem to što su ih domaći navijači vrijeđali. Nasilje i pripremu nasilja treba sankcionirati neovisno o tome s koje strane dolaze. I tu bi rasprava trebala biti jednostavna.

No gdje su sada oni glasni libertarijanci koji inače na svaki pokušaj ograničavanja izražavanja skaču kao opareni? Gdje su principijelni zagovornici slobodnog društva, individualnih prava i otpora državnoj represiji? Zar sloboda govora prestaje upravo na onome mjestu gdje počinju Židovi, Holokaust ili neka druga povijesno i politički osjetljiva tema? Ako postoje legitimne zakonske granice, neka se jasno obrazlože. Ali ako je jedini argument da je netko uvrijeđen, onda govorimo o moralnom veto-pravu, a ne o slobodnom društvu.

Pojedinci očito ne čuju sami sebe. Godinama propovijedaju toleranciju, pluralizam, otvorenost i slobodu izražavanja, a zatim bi upravo oni najradije sastavili popis zabranjenih misli, dopuštenih uvreda i obveznih javnih osuda.

Čitateljska kolumna: izneseni stavovi pripadaju autoru priloga. Naslovnica je AI fotomontaža, a ne dokumentarna snimka; prikazane osobe nisu time prikazane kao sudionici događaja na stadionu.

Pisma čitatelja