BISERKO: Vučić skinuo rukavice — Mladić i „drugo poluvrijeme“ s Hrvatskom

Smrt Ratka Mladića Beogradu nije samo obiteljska tragedija zločinca. To je politički instrument. Dok mediji i javnost „obilježavaju“ povratak tijela, u državnom zrakoplovu uz sina i unuku sjedi ministar pravosuđa Nenad Vujić. Predsjednik Aleksandar Vučić znakovito javlja da zbog obveza neće biti na sprovodu 7. rujna — dovoljno blizu da pošalje sućut, dovoljno daleko da EU još može pretvarati da je „na europskom putu“. Sonja Biserko, dugogodišnja kritičarka režima, kaže jasno: Vučić je skinuo rukavice. Spominje „drugo poluvrijeme“ s Hrvatskom. Kaže da se Oluja neće ponoviti. To nije metafora za sportsku emisiju. To je prijetnja.

Hrvatska to mora čuti bez filtera Možemo! i bez diplomatskog šuškanja SDP-a. Domovinski rat nije završen u glavi velikodržavnog projekta. Thompson pjeva istinu koju saloni mrze: narod pamti. Kad Beograd relativizira Mladića, a Haag proglašava „antisrpskim“, radi se o revanšizmu u novom ruhu. Iran brani svoj prostor; Izrael vodi silu bez isprike. Hrvatska mora braniti svoj — bez lažne neutralnosti prema onome tko otvoreno najavljuje „drugo poluvrijeme“.

Mladićeva smrt kao naručena mobilizacija

Biserko ističe: Srbija je u političkoj krizi koja je načela Vučićev legitimitet unutra i vani. Pred izbore koje je najavio za 25. listopada pokušava vratiti dominantnu poziciju. Članstvo je poljuljano; oporba radi na terenu. U tom trenutku stiže smrt Mladića — „kao naručena“. Petnaest godina radi se na relativizaciji, poricanju i reviziji poraza iz 90-ih. To se vidi u Srbiji i u Republici Srpskoj. EU je zanemarivala taj aspekt, hvaleći „opredjeljenje“ dok reforme nisu stizale. Vučić je kontrolom medija učvrstio narativ: Srbi su nedužni, Haag je antisrpski, optuženici su žrtve — pa čak i da je Mladić „ubijen“ u Haagu.

Biserko podsjeća na činjenicu: Mladić je u Haag došao skoro polumrtav; boravak mu je produžio život. Drama o puštanju prije smrti služi podizanju frustracije. Srbija se vraća u ulogu žrtve, Mladić postaje „heroj koji je branio Srbe“ — uz totalno zanemarivanje da je u prvih šest mjeseci rata 1992. okupirao više od 70 posto BiH i očistio ta područja od nesrba. To nije mišljenje „hrvatske propagande“. To je haaška istina i vojna chronologija. Tko to danas relativizira, priprema sutrašnji sukob.

„Drugo poluvrijeme“ i Crna Gora

Vučić na javnoj televiziji u ožujku spominje izvjesnost napada vojnog saveza Hrvatske, Albanije i Kosova — drži javnost napetom. Nedavno: neće se ponoviti Oluja, čeka drugo poluvrijeme, priprema se. Biserko to zove izravnom prijetnjom Hrvatskoj. Istodobno je otvoreno protiv europskog puta Crne Gore — rekao je to i pred europskim dužnosnicima na Bledu. Rukavice su skinute. Lavrov kaže da je pitanje dana kada će se Srbija okrenuti od EU; Vučić i dalje glumi europski put zbog novca. Rusi, kaže Biserko, bolje čitaju situaciju od Bruxellesa.

Za Hrvatsku to nije akademska rasprava. To je sigurnosna. Dok se Srbija vojno naoružava i režim koristi sprovod genocidara za emocije, Zagreb mora držati Oluju kao činjenicu pobjede, ne kao temu za isprike. SDP će tražiti „dijalog“. Možemo! će govoriti o „nacionalizmu s obje strane“. Narod zna tko je agresor bio. I tko danas prijeti „poluvremenom“.

Dva stolca, Nesvrstani i EU koje ne vidi

Sin Darko Mladić otkrio je da je Vučić telefonom izrazio sućut. Na sprovod ne ide zbog posjeta uzbekistanskog predsjednika. Klasično sjedenje na dva stolca: dovoljno počasti za birače, dovoljno distance za Bruxelles. Isti obrazac vidi se u sastancima s Pokretom nesvrstanih i snimkama sa svjetskim liderima — slika „važnog aktera“ pred izbore. Biserko upozorava: dojam kvare prosvjedi koji traju skoro dvije godine, ali EU i dalje drži Vučića kao „stabilnog“. Cijena: urušeno obrazovanje, institucije, pravosuđe, mediji. Nakon njega, kaže, ostaje opustošena zemlja.

O BiH je cinično govoriti o „porazu“ kad su Srbi dobili pola Bosne, a Srebrenica — mjesto genocida — pripala Republici Srpskoj. Nagovještaji mitinga u čast Mladića tamo brzo su otkazani jer bi bilo previše oholog. Ali poruka je poslana. Hrvatska mora biti budna i u BiH i na Dunavu. Suverenizam nije mržnja prema Srbima kao narodu — to je odbijanje da se zločin pretvori u kult i da se Hrvatska ponovno stavi na popis meta.

Što Hrvatska mora učiniti

Prvo: ne relativizirati. Mladić je osuđen za genocid, ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Drugo: uzeti Vučićeve riječi o „drugom poluvremenu“ ozbiljno — u diplomatiji, u obrani, u javnosti. Treće: ne dopustiti da Bruxellesova geostrategija (Ukrajina, migracije, energija) potisne sjećanje na 90-e. Zapad se nakon 2008. povukao; vakuum su ispunili Rusija, Kina i arapske sile. Biserko kaže da će otrežnjavanje Srbije trajati možda više od deset godina. Hrvatska nema luksuz čekati da se Beograd „osvijesti“. Mora biti jaka sada.

Dok Thompson okuplja narod oko domovine, a ljevica se srami zastave, poruka Narodnih Reportera jednostavna je: tko prijeti Hrvatskoj „poluvremenom“, taj nije partner. Partner je onaj tko priznaje istinu o Oluji, Vukovaru i genocidu. Sve ostalo je maska pred izbore 25. listopada.

Izvor: jutarnji.hr; intervju Sonja Biserko; izjave o sprovodu, izborima 25.10., Oluji i Crnoj Gori.