MAKSIMIR IZBAČEN S POZORNICE ZA LIKU: Tražili smjenu Vlade — organizatori: nije primjereno

Građanska inicijativa Maksimir za Zagreb javila je da su je organizatori upozorili: govor pripremljen za prosvjed oko Like „nije primjeren“ jer zove na političku odgovornost i smjenu Vlade. Poštuju odluku, ali pitaju zašto se na ekološkoj pozornici ne smije prozvati vlast. Najavljuju da će govor objaviti javno. Pitanje je starije od jednog mikrofona: je li Lika mjesto sanacije ili predizborni plac?

Narodni Reporteri čitaju scenu bez naivnosti. Dok organizatori mole da se izbjegne stranačenje, Možemo! i SDP te radikalna ljevica guraju smjenu kao jedini „ekološki“ zahtjev. Vaclav Havel upozoravao je na lešinarenje na tuđoj patnji — i taj se obrazac danas ponavlja u hrvatskom ruhu.

Što je Maksimir htio reći

Prema njihovoj objavi, govor je sadržavao poziv na političku odgovornost i smjenu Vlade. Organizatori su rekli da to nije primjereno. Maksimir kaže da poštuje odluku, ali ne prihvaća logiku u kojoj se o Lici smije govoriti sve — osim o vlasti. Najava da će tekst objaviti javno znači da će bitka prijeći s pozornice na mreže.

To je legitimna taktika. Ali legitimno je i pitanje organizatora: ako prosvjed želi ostati usredotočen na otpad, vreće i rokove, zašto bi se pretvorio u miting za pad Vlade? Odgovor ljevice poznat je unaprijed — jer im pad Vlade odgovara više od 4500 tona prekrivenih na vrijeme.

Lešinarenje u ime Like

Havelov pejorativ o lešinarenju nije uljepšan. Kad stranka koja godinama nije riješila ni zagrebačke komunalne katastrofe odjednom otkrije Liku kao moralni vrhunac, građani smiju biti sumnjičavi. Možemo! i SDP ne dolaze s tehničkim planom sanacije — dolaze s mikrofonom i zahtjevom za smjenu.

Suverenistička pozicija drugačija je: kazniti krivce, ubrzati čišćenje, objaviti troškove, držati USKOK na zadatku. Smjena Vlade nije ekološka mjera. Smjena je politički cilj prerušen u brigu za tlo.

Dvostruki standardi pozornice

Ako je stranačenje zabranjeno, neka bude zabranjeno svima — i onima koji „nestranački“ zovu na pad HDZ-a, i onima koji nose bedževe zelenih i crvenih. Ako je dopušteno, neka Maksimir govori. Ono što ne smije proći jest selektivna cenzura: ljevica smije, konzervativci i građanske inicijative koje ne odgovaraju scenariju — ne.

Isti dvostruki standard Hrvatska vidi i u drugim temama: migracije, demografija, kultura. Tko brani nacionalni interes, „dijeli“; tko ga razvodnjava, „progresivan je“.

Lika nije predizborni plac

Kako razdvojiti prosvjed od kampanje

Zdrav građanski prosvjed ima kriterij uspjeha: uklonjene tone, objavljeni rokovi, pokrenute istrage. Kampanja ima drugi kriterij: pad Vlade i medijski rejting. Maksimir je, namjerno ili ne, stao na liniju kampanje tražeći smjenu. Organizatori su rekli ne. Umjesto da se ta razlika zataška, treba je imenovati — jer Hrvatska zaslužuje znati tko sanira, a tko lešinari.

Možemo! i SDP u tome nisu greškom. Njihov politički biznis model godinama počiva na moralnoj panici: migracije, rod, klima, sada Lika. Svaka tema postaje batina za HDZ, rijetko kada postaje program s brojkama. Zato suverenistička javnost mora podržati čišćenje Like i odbiti da se mikrofon pretvori u predizborni plac.

Maksimir može objaviti govor — i neka ga objavi. Građani će pročitati i procijeniti. Ali neka ne glume da je poziv na smjenu Vlade „nestranačka ekologija“. Isto tako, organizatori neka budu dosljedni: ako zabranjuju stranačenje, neka ga zabranjuju i kad dolazi u zelenom ili crvenom ruhu. Lika nije ničiji trofej. Lika je hrvatski prostor koji treba očistiti, ne prodati.

Što nakon pozornice. Nakon što Maksimir objavi govor, javnost će vidjeti je li riječ o brizi za otpad ili o političkom ultimatu. Ako je ultimatum, neka se tako i zove. Hrvatska je umorna od preoblačenja kampanje u ekologiju. Lika treba bager, laboratorij i optužnice — ne još jedan zagrebački miting prerušen u sućut.

Poruka Narodnih Reportera ostaje: Lika treba sanaciju, ne spektakl. Organizatori imaju pravo čuvati fokus na otpadu. Maksimir ima pravo objaviti govor. Možemo! i SDP nemaju pravo pretvoriti tuđu ekološku ranu u kampanju. Tko voli Liku, mjeri uspjeh tonama uklonjenog otpada, ne decibelima na pozornici. Izvor: index.hr.