Ustavna sutkinja Bezbradica Jelavić htjela zatvor za molitelje kod bolnica — Možemo joj dao „Zagrepčanku godine“

ZAGREB — Isti dan kad Rijeka hoda „za slobodu“ i ljevica napada priziv savjesti, Hrvatska dobiva podsjetnik tko je zapravo sjedio u paketu nominacija za Ustavni sud. Odvjetnica i sada ustavna sutkinja Sanja Bezbradica Jelavić — predložena od SDP-a i Možemo! — 2024. je zajedno s radikalnom feministicom Nevom Tölle iz Autonomne ženske kuće Zagreb predstavila prijedlog zakona kojim bi ljudi koji mole u blizini bolnica mogli završiti iza rešetaka. Kazna: od jedne do tri godine zatvora.

Na biografiji Ustavnog suda piše da se „posebno posvetila zaštiti ljudskih prava i zastupanju ranjivih skupina“. Naravno: ranjivi su samo oni koje ljevica prizna. Praktični vjernici, majke koje mole krunicu, građani koji vjeruju da nerođeno dijete ima pravo na život — ti su, prema toj logici, prijetnja koju treba zatvoriti. To nije tumačenje Ustava. To je ideološki filter prerušen u pravnički jezik.

Zakon koji zatvara molitvu

Novi članak, kako ga je popodnevnik.hr citirao iz njezina prijedloga, glasio bi ovako: tko „smeta ostvarivanju prava na dobrovoljni prekid trudnoće“ uznemiravanjem, nametljivim ili „zastrašujućim“ ponašanjem — kaznit će se zatvorom od jedne do tri godine. U praksi to znači: krunicu ispred bolnice pretvoriti u kazneno djelo. Ne fizičko nasilje. Ne prijetnju nožem. Molitvu. Tihi niz Zdravomarija.

Bezbradica Jelavić i Tölle potencirale su i lažni narativ da molitelji „doprinose nasilju i diskriminaciji žena“ te da su povezani s ubojstvima žena. To nije pravna analiza. To je moralna ucjena: izjednačiti molitvu s kriminalom i razoružati svakoga tko se usudi stati uz život. Kad se takav prijedlog pojavi iz usta buduće ustavne sutkinje, više nije riječ o „aktivističkom blogu“. Riječ je o tome kakav standard ulazi u najvišu sudsku instituciju.

Hrvatski pravni poredak već poznaje kaznena djela nasilja, prijetnje i prisile. Ako netko zaista napadne ženu pred bolnicom, postoje članci koji to sankcioniraju. Ovdje se ne radi o zaštiti od napada. Radi se o zabrani neugodne prisutnosti — o zabrani savjesti na javnom prostoru.

„Zagrepčanka godine“ — pečat Možemo!

Vlast Možemo! 2022. dodijelila joj je nagradu „Zagrepčanka godine“. Dvije godine kasnije — prijedlog zatvora za molitelje. Linija je jasna: tko dobije nagradu od zeleno-lijeve elite, kasnije joj vraća uslugu u obliku zakonskog pritiska na katoličku Hrvatsku. Nije to slučajnost. To je kadrovska politika.

SDP i Možemo! nisu „slučajno“ gurnuli takav profil na Ustavni sud. Oni su birali svjetonazor. I sad imamo sutkinju čiji je javni trag: ljudska prava — ali samo za one koji dijele njezin pogled na pobačaj. Kad ista politička obitelj danas hoda Rijekom i napada priziv savjesti liječnika, krug se zatvara: od nagrade, preko zakonskog prijedloga, do institucije koja tumači Ustav.

Isti dan: Hod za slobodu i rat protiv savjesti

Subota, 12. rujna 2026. U Rijeci se održava Hod za slobodu, a ljevica paralelno eskalira napad na priziv savjesti. Poruka je ista kao i u prijedlogu Bezbradice Jelavić: sloboda postoji samo u jednom smjeru. Smiješ braniti pobačaj kao apsolut. Ne smiješ moliti. Ne smiješ odbiti sudjelovati. Ne smiješ imati savjest.

To nije liberalizam. To je ideološki monopol koji koristi državu da disciplinira vjernike. U katoličkoj zemlji to nije sitnica — to je kulturni rat u kojem jedna strana želi kazneni zakon kao oružje. Kad ustavna sutkinja iz ljevičarskog paketa želi vidjeti ljude s krunicom u zatvoru, više nema smisla pričati o „ravnoteži“. Ravnoteža je ugašena.

Ljudska prava samo za neke

Hrvatska je zemlja s ustavnim jamstvima slobode vjeroispovijesti, mišljenja i mirnog okupljanja. Molitelji kod bolnica ne razbijaju prozore. Ne pale klinike. Mole. Ako vam to smeta toliko da tražite zatvor, problem nisu oni — problem ste vi. Pravo na život i pravo na molitvu nisu „ekstrem“. Ekstrem je tražiti rešetke za krunicu.

Narodni Reporteri bilježe: ovo nije „stari blog“ bez veze. Ovo je trag osobe koja danas tumači Ustav. Građani imaju pravo znati tko im sudi i kojim je mjerilom mjerila slobodu. Kad Možemo! daje nagrade, a sutkinja predlaže rešetke za molitelje, odgovor nije šutnja medijskog establišmenta. Odgovor je jasna, oštra i javna istina — i zahtjev da se ljudska prava vrate svima, ne samo ideološkim saveznicima.

Posebno je važno zapamtiti kontekst nominacije. Kad SDP i Možemo! guraju kadar na Ustavni sud, biraju ne samo stručnost nego i svjetonazor. Prijedlog zatvora za molitelje nije „stara greška“ koju treba zaboraviti — to je dokaz kako ta elita zamišlja granicu između slobode i kazne. Narod koji moli nije neprijatelj države. Neprijatelj je ideologija koja molitvu tretira kao nasilje.

Izvor: popodnevnik.hr; također X: @popodnevnik.