SRPSKI SCENARIJ U ZAGREBU? ORGANIZATORI PROSVJEDA SPOMINJU SRBIJU, ALI TVRDE DA NISU POVEZANI SA STRANKAMA

Naslovna slika: plakati najave prosvjeda „Glas promjene” / @glas.promjene.

Dva dana nakon izbora u Srbiji, hrvatska javnost čita najave prosvjeda koji se poziva na borbu protiv korupcije, a njegovi organizatori spominju i iskustvo srpskih prosvjeda. U komentarima njihove objave poruka je još izravnija: nakon pobjede studenata u Srbiji, sada je red na Hrvatsku. Upravo zato pitanje iz naslova zaslužuje ozbiljan odgovor. Pokušava li se ovdje preuzeti politički recept koji je upravo dao rezultat preko granice?

Ne prihvaćam da se Hrvatsku tretira kao sljedeću postaju tuđeg političkog eksperimenta. Tko želi mijenjati Hrvatsku, neka građanima jasno kaže tko je, što predlaže i za što preuzima odgovornost. Za to nije dovoljan Instagram profil.

Što govori kronologija

Parlamentarni izbori u Srbiji održani su 25. listopada. Prema preliminarnom presjeku Republičke izborne komisije, na temelju 97,56 posto obrađenih biračkih mjesta, Studentska lista osvojila je 52,71 posto, a lista Aleksandra Vučića 39,17 posto glasova. Takav rezultat daje snažan politički odjek prosvjednom pokretu iz kojeg je studentska lista izrasla.

Objava inicijative „Vrijeme za promjenu” koju smo pregledali na Instagramu datirana je 26. listopada. Medijska najava zagrebačkog okupljanja uslijedila je 27. listopada. Dakle, poziv je vidljiv već dan nakon izbora, a dva dana nakon izbora postaje tema šire javnosti. To je kronologija konkretne objave, ne datum osnivanja inicijative.

Okupljanje „Glas promjene” najavljuje se za 21. studenoga u 10 sati na Trgu bana Josipa Jelačića. Izvorni poziv traži i lokalne organizatore te prijedloge problema i zahtjeva iz drugih hrvatskih gradova. Mreža se, prema tome, tek gradi, a od građana se već traži povjerenje.

Srbiju u priču uvode i sami sudionici rasprave

Organizatori su, odgovarajući na pitanje o Srbiji, naveli da su tamošnji događaji pokazali važnost zajedništva i ustrajnosti. Istodobno ističu da nisu povezani sa strankama i da zahtjeve žele oblikovati s građanima.

Ispod njihove izvorne objave pojedini komentatori srpsku studentsku pobjedu izravno predstavljaju kao primjer za Hrvatsku. Drugi zagovaraju dugotrajniji pritisak umjesto jednokratnog okupljanja. To su komentari pojedinaca, a ne službeni program organizatora, ali pokazuju kakva se očekivanja već okupljaju oko poziva.

Tu je stvarna poveznica koju vrijedi analizirati: politički uspjeh u susjedstvu postaje argument za mobilizaciju kod kuće. Ne treba joj dodavati izmišljene pojedinosti da bi bila važna.

„Nismo stranka” nije odgovor na svako pitanje

Antikorupcijska poruka ima širok doseg jer gotovo svatko može u nju upisati vlastito nezadovoljstvo. Netko misli na natječaje, netko na pravosuđe, netko na cijene, a netko na smjenu vlasti. Takva širina pomaže okupiti ljude. Problem nastaje kad treba reći što se točno traži, od koga i u kojem roku.

Organizator koji traži transparentnost institucija mora biti spreman na transparentnost vlastite inicijative. Tko donosi odluke? Tko plaća plakate i ostale troškove? Tko će razgovarati s institucijama? Koji bi ishod smatrao uspjehom? To nisu neprijateljska pitanja. To je minimum odgovornosti prema ljudima koje poziva na trg.

Ni oznaka nestranačke inicijative sama po sebi ne uklanja političku narav zahtjeva. Okupljanje protiv načina upravljanja državom jest političko djelovanje, čak i kada iza njega ne stoji registrirana stranka. Građani imaju pravo znati kamo ih se poziva i kakav se nastavak predviđa.

Hrvatska ima svoje probleme i svoj put

Hrvatska nije Srbija. Njezina državnost, ratno iskustvo i politički razvoj nisu preslika susjedne zemlje. Hrvatska je u ratu stvarana i krvavo obranjena. Upravo zato njezinu budućnost ne treba svoditi na oduševljenje tuđim političkim preokretom.

Za mene bi politička „srbizacija” u ovoj raspravi značila nekritičko prepisivanje tuđih obrazaca i podjela. Kritiziram takav pristup, ne nečije podrijetlo. Hrvatski problemi traže hrvatske odgovore: jasne zahtjeve, odgovorne ljude i institucije koje rade svoj posao.

To vrijedi i za vlast. Domovinski rat nije zaklon za korupciju, kao što antikorupcijski slogan nije bjanko mandat bilo kome tko otvori profil na društvenoj mreži. Građani mogu istodobno odbiti korupciju i odbiti da ih se povede za nejasnim političkim projektom.

Moja je poruka jednostavna: srpski scenarij nije recept koji Hrvatska treba slijepo prihvatiti. Tko očekuje povjerenje, neka prvo pokaže imena, zahtjeve i odgovornost. Hrvatska zaslužuje više od preslikavanja tuđeg scenarija.

Izvori: izvorna objava inicijative i javna rasprava; profil organizatora; RIK: preliminarni rezultati izbora.