Zurovec: Srbija je ludnica na otvorenom s četnikom Vučićem — SDP i Možemo! vole lažnu ekvivalenciju

U Studiju 4 HRT-a Dario Zurovec, gradonačelnik Svete Nedelje i nezavisni saborski zastupnik, rekao je ono što hrvatski lijevi salon godinama izbjegava: Srbija je trenutačno ludnica na otvorenom, a vodi je rehabilitirani četnik Aleksandar Vučić. Nije to „provokacija” ni „ratna retorika” – to je dijagnoza države koja državnim i vojnim počastima dočekuje osuđenog genocidaša Ratka Mladića, dok Europska unija šalje upozorenja, a hrvatska ljevica i dalje prodaje lažnu ekvivalenciju između hrvatskog pamćenja i beogradskog revizionizma.

Zurovec je bio jasan: ako Srbija relativizira Mladića, Hrvatska mora biti strogo protiv njezina ulaska u Europsku uniju. Trgovina i komunikacija nisu problem – problem je pretvarati žrtvu u zločinca i zločinca u „herojsku figuru”. Točno petsto godina razlike u povijesti, kako je rekao, nije folklor; to je civilizacijski jaz koji se ne briše diplomatskim frazama o „regionalnoj stabilnosti”.

Ludnica na otvorenom i četnik koji je nosio gajbe

Zurovec nije birao blage riječi. Vučića je opisao kao čovjeka koji je nosio gajbe i išao na safari na ljude u Sarajevu – podsjetnik na ratnu ulogu i moralni profil današnjeg „europskog partnera”. Dok Beograd komemorira Mladića uz najviše državne i vojne počasti, a dužnosnici Republike Srpske dolaze kao na državni blagdan, hrvatski medijski mainstream i dalje traži „uravnoteženost”: kao da je jednako problematično pjevati o Domovinskom ratu i slaviti zločinca osuđenog za genocid u Srebrenici i opsadu Sarajeva.

To nije uravnoteženost – to je moralni kolaps. Hrvatska je bila žrtva agresije. Srbija danas rehabilitira ideologiju koja je tu agresiju hranila. Tko to relativizira, radi posao Beograda, ne Zagreba. Vojska Srbije u počastima nije detalj protokola – to je institucionalna poruka da država stoji uz kult zločinca, a ne uz raskid s njim.

Lažna ekvivalencija: SDP i Možemo! vole Hrvatska = Vučić

Upravo tu ulaze SDP i Možemo!. Njihov politički refleks nije osuditi Beograd – nego izjednačiti hrvatsko domoljublje s Vučićevim nacionalizmom. Svaki put kad netko spomene Mladića, četnike ili genocid, ljevica skreće na Thompsona, na „nesnosnu” hrvatsku zastavu, na navodni ekstremizam u vlastitom narodu. Tako se žrtva pretvara u optuženika, a agresor dobiva prostor za spin.

Možemo! u Zagrebu i SDP-ovi medijski sateliti godinama grade narativ da je „najveća opasnost” hrvatski suverenizam, a ne beogradski revizionizam. Dok EU povjerenica Marta Kos otkazuje posjete zbog komemoracija Mladiću, hrvatska ljevica brže lovi strofu s koncerta nego transparent s likom zločinca. To nije princip – to je selektivni moral u službi političkog marketinga.

Zurovec je time pogodio živac: tko relativizira, otvara vrata EU Srbiji koja nije raskrstila s Mladićem. Tko traži lažnu ekvivalenciju, radi protiv hrvatskog nacionalnog interesa. Hrvatska diplomacija ne smije biti učionica za „dijalog po svaku cijenu” dok druga strana i dalje slavi zločin. Suverenost znači reći ne – jasno i bez isprike.

EU, vojska Srbije i poruka koja se mora čuti

Kontekst je jasan: komemoracije Mladiću, uloga vojske Srbije u počastima, EU osude i otkazani posjeti. To nije unutarnja stvar Beograda – to je signal cijeloj Europi da Srbija nije spremna za klub država koje su ratne zločine osudile, a ne rehabilitirale. Ulazak u Uniju bez raskida s genocidnim kultom bio bi nagrada za laž.

Hrvatska mora tvrđe. Ne zbog „mržnje prema Srbima”, nego zbog poštovanja prema vlastitim žrtvama, prema Vukovaru, Škabrnji, prema istini o agresiji. Suverena država ne trguje pamćenjem za diplomatske osmijehe. Trgovina – da. Ulazak u EU dok se Mladić slavi – ne. Tko to zamagljuje, radi protiv hrvatskog pamćenja i protiv europskih standarda koje ljevica inače voli citirati – osim kad treba primijeniti ih na Beograd.

Što Hrvatska mora učiniti

Prvo: prestati se ispričavati zbog jasnih riječi. Zurovec je rekao istinu koju salon u Zagrebu smatra nepristojnom upravo zato što je točna. Drugo: odbiti SDP-ovu i Možemo!-ovu zamjenu teza. Domoljublje nije fašizam, a komemoracija zločincu nije „suverenizam”. Treće: držati europska vrata zatvorena dok Beograd ne prestane relativizirati genocid.

Četvrto: medijski dvostruki standardi moraju biti razotkriveni. Isti komentatori koji danima seciraju hrvatski koncert ćute kad Beograd digne zastavu zločinca. Peto: saborski zastupnici i diplomatski korpus trebaju Zurovčevu jasnoću pretvoriti u politiku – ne u još jedan „dijalog” bez crvene linije.

Narodni Reporteri stoje uz jasnu hrvatsku poziciju: Srbija s četnikom na čelu i kultom Mladića nije partner za punopravno članstvo. Tko to zamagljuje lažnom ekvivalencijom, radi protiv Hrvatske. Zurovec je to rekao naglas. Vrijeme je da institucije i javnost prestanu šaptati.