Tomašević umjesto hrvatskih zastava na Trgu vijori veganske: Možemo! zna što mu je prioritet

Dok su deseci tisuća Hrvata na središnjem zagrebačkom trgu hodali za Liku i za Hrvatsku, na jarbolima Trga bana Jelačića nisu se vijorile hrvatske zastave. Umjesto pet državnih barjaka, Tomislav Tomašević i njegova Možemo! vlast postavili su pet veganskih zastava. To nije greška protokola. To je poruka.

Točno u podne odvijao se program prosvjeda „Hodaj za Liku, Hodaj za Hrvatsku“. Narod je došao s hrvatskim zastavama u rukama. Gradska vlast došla je s prioritetima koji s narodom nemaju veze: mjesec ponosa, queer umjetnost, antifašizam u salonskom pakiranju i – veganski festival. Dok Tomašević revno pazi na specifične zastave ideološke bliskosti, državne zastave na Jelačić-placu ostaju sekundarne. Pred Oluju prije točno mjesec dana nekako se sjetio. Danas, kad narod traži sanaciju otpada i zaštitu Like, „zaboravio“ je.

ZeGeVege važniji od Hoda za Hrvatsku

Na Europskom trgu jučer je otvoren 18. ZeGeVege festival održivog življenja, u organizaciji Udruge Prijatelji životinja. Otvorenju je prisustvovao i gradonačelnik Tomašević, koji je pozdravio prisutne i obišao izlagače. Festival se održava od 4. do 6. rujna, od 9 do 21 sat, s više od 60 izlagača veganskih i ekoloških proizvoda, razgovorima na pozornici i radionicama za djecu. Cilj je, kako izvještava Grad Zagreb, „promicanje održivog i suosjećajnog načina života“.

Suosjećajnost prema ideološkim festivalima – da. Suosjećajnost prema hrvatskim zastavama dok narod hoda za Liku – ne. Novinar Marin Vlahović sažeo je situaciju bez uljepšavanja: „Umjesto pet hrvatskih zastava, Tomašević i njegova sekta, postavili su pet veganskih zastava na Trg.“ To nije metafora. To je doslovno ono što se vidjelo na jarbolima.

Ovo nije prvi put, a zasigurno niti zadnji, da državne zastave na jarbolima Jelačić-placa budu od sekundarne važnosti za vlast Možemo!. Prednost dobivaju festivali i manifestacije ideološke bliskosti stranci. Queer, pride, vegan, antifa – to je vizualni kod Možemo! Zagreba. Hrvatska zastava dolazi na red kad treba fotografija za Oluju ili kad se ne može izbjeći. Ostalo vrijeme jarboli su rezervisani za političke poruke koje narod nije birao.

Prioriteti Možemo!: simboli salona, ne simboli naroda

Prosvjed za Liku bio je prosvjed o vodi, tlu, zraku i odgovornosti. Ljudi su mahali hrvatskim zastavama jer su došli braniti svoju zemlju od ekološkog zločina, ne od „netolerancije“ prema tofuu. U tom kontekstu veganske zastave na mjestu hrvatskih nisu samo neukus – one su politička uvreda. One kažu: vaš bunt je vaš, naša estetika je naša, a Trg pripada nama.

Možemo! je izrastao iz uličnog i ekološkog aktivizma. Danas, kad ekologija Like i otpada u Gospiću okuplja desetke tisuća, ista stranka više brine o scenografiji festivala održivog življenja nego o tome jesu li na Trgu državne zastave. To je dvostruki standard u najčišćem obliku: ekologija je svetinja kad služi brendu, a hrvatski simboli su smetnja kad narod dođe s njima sam.

SDP i šira ljevica u tome šute ili relativiziraju. Medijski dvostruki standardi rade svoj posao: da je netko drugi skinuo državne zastave zbog partijskog festivala, naslovi bi bili drugačiji. Kad to radi Možemo!, priča se pretvara u „održivo življenje“ i „suosjećajnost“. Narod vidi razliku. Narod je na Trgu mahao hrvatskim zastavama. Gradonačelnik je ostavio veganske.

Trg nije privatni vrt ideologije

Trg bana Jelačića nije privatni vrt Možemo! sekte. Jarboli nisu reklama za ZeGeVege. Kad se na tom mjestu okuplja narod zbog Like, zbog djece koja trebaju čistu vodu, zbog zemlje koja ne smije biti deponij uvezene plastike – minimalni znak poštovanja je pet hrvatskih zastava. Umjesto toga dobili smo pet veganskih barjaka. Poruka je jasna: prioriteti Tomaševića i Možemo! nisu prioriteti naroda koji hoda za Hrvatsku.

Dok se u Lici i diljem zemlje bore protiv ilegalnog otpada, zagrebačka ljevica nastavlja kulturno-ideološki spektakl. Festivali, zastave, radionice, „održivo“. A hrvatska zastava? Neka čeka. Neka se narod sam brine o svojim simbolima – jer Možemo! već ima svoje.

Ovo nije incidentalna greška. Ovo je obrazac. Pred Oluju – hrvatske. Pred queer i vegan – njihove. Pred Hod za Liku – opet njihove. Narod to pamti. I narod zna razlikovati između onih koji brane zemlju i onih koji brendiraju Trg.

Posebno je gorka ironija što se sve događa u danima kada Hrvatska gleda u Liku i u tone otpada. Dok majke s djecom na Trgu traže vodu koju mogu piti i zemlju koju mogu ostaviti sljedećem naraštaju, gradonačelnik obilazi izlagače veganskih proizvoda. Grad Zagreb na službenim stranicama hvali „suosjećajan način života“. Suosjećajnost prema životinjama i ekologiji u marketinškom paketu – da. Suosjećajnost prema hrvatskom narodu koji je došao s vlastitim zastavama – ne. To nije ekologija. To je ideološki hijerarhijski red: prvo njihovi barjaci, onda eventualno državni.

Urednička linija Narodnih Reportera ovdje je jednostavna. Hrvatska zastava nije dekor za Možemo! kad im odgovara. Ona je znak zajednice koja se brani – od uvoza otpada, od dvostrukih standarda, od salonskog prezirа prema vlastitom narodu. Tko skida pet hrvatskih zastava da bi postavio pet veganskih u dan Hoda za Liku, jasno kaže tko mu je narod, a tko mu je publika. Tomašević je odabrao publiku. Narod je odabrao Liku.

Izvor: narod.hr