Vestern klasik večeras na HRT2: Waltz i Dafoe u obračunu časti i osvete

Na programu HRT2 večeras je vestern "Ubit ću te za dolar", film redatelja Waltera Hilla, veterana žanra poznatog po klasicima poput "Jahača na duge staze". Hill posvećuje ostvarenje legendi vesterna Buddu Boetticheru, a osnovnu premisu o moćniku koji unajmljuje ratnika da mu vrati ženu, kako je sam objasnio, posudio je iz Homerove "Ilijade".

Glavni lik, iskusni lovac na glave Max Borlund kojeg glumi Christoph Waltz, dobiva zadatak od bogatog poduzetnika iz Santa Fea da pronađe njegovu suprugu Rachel (Rachel Brosnahan), koju je navodno radi otkupnine oteo afroamerički vojni dezerter Elijah Jones (Brandon Scott). Prije polaska u Meksiko, Borlunda u zatvoru posjećuje stari neprijatelj Joe Cribbens (Willem Dafoe), kockar kojeg je prije pet godina poslao iza rešetaka i koji mu, uoči vlastitog izlaska na slobodu, obećava osvetu.

Radnja se ubrzo pokaže složenijom nego što se na prvi pogled čini. Borlund otkriva da Rachel nije oteta, nego je pobjegla od nasilnog i nevjernog supruga tražeći slobodu s muškarcem kojeg voli, dok njezin osramoćeni suprug planira iskoristiti njezinu smrt za vlastite političke ambicije. Lovac na glave tako se nalazi pred moralnom dilemom, hoće li ispuniti ugovor ili zaštititi ženu čiji je život u opasnosti. Priču dodatno komplicira nemilosrdni lokalni moćnik Tiberio Vargas (Benjamin Bratt), kao i Cribbensov dolazak u Meksiko u potrazi za novom prilikom za obračun.

Hill je lik Borlunda oblikovao prema stvarnom danskom imigrantu Chrisu Madsenu, koji je u Americi postao legendarni šerif, želeći liku dati, kako kaže, "europsku osjetljivost". Film je sniman svega 25 dana u okolici Santa Fea, u ispranoj, sepijom natopljenoj paleti boja koja dočarava užareno sunce i negostoljubiv krajolik američkog jugozapada.

Uz Waltza i Dafoea, u filmu se ističu i Rachel Brosnahan, poznata iz serije "Čudesna gospođa Maisel", kojoj je Hill poručio da njezin lik ne traži ljubav nego poštovanje, te Benjamin Bratt u ulozi negativca Vargasa koji svojom pojavom dominira scenama. Hill je nesentimentalan u prikazu nasilja, smrt u filmu dolazi brzo i bez patetike, a priča kulminira kaotičnim i melankoličnim obračunom u kojem nitko ne izlazi kao pravi pobjednik.