„OTIMAČINA“ HRVATA IZ BiH? Ne — To Je Identitet: Sučići I Generacije Koje Biraju Vatrenе

Kad Hrvat iz Livna, Bugojna, Fojnice ili Zenice obuče dres Vatrenih, u Sarajevu i dijelu beogradske sfere odmah se pali sirena: „otimačina“. SportSport.ba ponovno je digao buku zbog hrvatskih kampova i poziva mladim igračima s hercegovačkog područja. Poruka je stara i otrovna — kao da Hrvati iz Bosne i Hercegovine pripadaju tuđoj državnoj blagajni, a ne svom narodu. Narodni Reporteri odgovaraju bez diplomatskog šećera: to nije krađa. To je identitet. Luka Sučić (korijeni Bugojno) i Petar Sučić (Livno) nisu „ukradeni“. Oni su odabrali Hrvatsku — kao deseci prije njih.

Dok Možemo! i SDP u Zagrebu vole relativizirati hrvatsko nacionalno pitanje i govoriti o „regiji“ kao da smo bez korijena, nogometna stvarnost je nemilosrdna: bez Hrvata iz BiH nema moderne priče Vatrenih. To nije mit. To je popis imena koji boli one kojima smeta da Hrvatska postoji kao narodna država, a ne kao administrativna jedinica Bruxellesa.

Sučići i povratak Bilića: kontinuitet, ne „pljačka“

Bratići Luka i Petar Sučić čekaju nove izazove s Vatrenima, prve otkako se na klupu vratio Slaven Bilić. Luka je korijenima iz Bugojna, Petar je rođen u Livnu. Obojica su prošli put kojim su prije njih išli generacije: klubovi, odluke, državljanstvo, dres. Put nije bio „otet“ — bio je izabran. Tko to zove otimačinom, zapravo negira pravo Hrvata izvan RH da pripadaju svom narodu. To je stari jugoslavenski refleks u novom ambalažu.

Hrvatski nogometni savez ima pravo i dužnost tražiti talente među Hrvatima — u Hercegovini, u dijaspori, gdje god žive. To nije agresija na BiH. To je briga za vlastiti narod. Sarajevo koje vrišti zbog kampova šuti kad se isti model primjenjuje drugdje. Dvostruki kriterij je politički, ne sportski. I zato ga treba razotkriti.

Od braće Kovač do Katara 2022.: popis koji ostavlja bez daha

Povijest Vatrenih bez BiH veza je nezamisliva. Niko i Robert Kovač — Berlin, ali podrijetlom iz Livna — nositelji reprezentacije godinama. Josip Šimunić — Canberra, roditelji iz Fojnice — „ulovljen“ prije SP-a u Koreji. Zatim Ivan Klasnić, Mladen Petrić, Ivan Rakitić: Petrićev gol Englezima na Wembleyju, Klasnićevi golovi na Euru 2008., Rakitićevi jedanaesterci u Rusiji. To nije „tuđi“ uspjeh. To je hrvatski uspjeh hrvatskih sinova.

U reprezentaciji koja je 2022. u Kataru uzela broncu bio je cijeli niz s BiH vezom: Dejan Lovren (Zenica), Mateo Kovačić, Ante Budimir, Mario Pašalić, Josip Šutalo, Luka Sučić. Zagrebete li dublje, popis je zapanjujuć — od Šukera i Bobana do Srne, Mandžukića, Ćorluke, Jelavića i desetaka drugih. Impresivno je što su se gotovo svi odlučili za Hrvatsku unatoč drugim ponudama. To je odgovor na tezu o „otimačini“: nitko ih nije otimao. Oni su došli kući.

Beogradska i dijelom sarajevska frustracija nije sportska ljubomora. Ona je politička. Jer svaki Hrvat u dresu Vatrenih potvrđuje da hrvatski narod nije stao na granici između Une i Save. Potvrđuje da je Dayton nije izbrisao identitet. Potvrđuje da suverenistička Hrvatska ima moralno pravo na svoju djecu — i u Mostaru, i u Münchenu, i u Australiji.

Što Možemo! i „građanska“ dogma neće reći

U Zagrebu postoji elita koja bi rado da Vatreni budu „samo sport“, a nacionalni osjećaj — sumnjiv. Ista elita koja napada Thompsonove koncerte, relativizira Domovinski rat i uči djecu da je hrvatstvo „problematično“. Nogomet ih demantira na terenu: narod slavi Kad su Hrvati iz BiH dižu pehar, a ne kad Možemo! drži lekciju o „inkluziji“. SportSport.ba napad na kampove samo je vanjski odjek iste logike — da Hrvati trebaju biti manjina koja se stidi vlastitog izbora.

Narodni Reporteri poručuju: Hrvatska ne krade. Hrvatska poziva svoje. Tko želi igrati za BiH — ima pravo. Tko želi Vatrenе — ima pravo. Ali nemojte lagati da je izbor Hrvata iz Hercegovine „pljačka“. To je laž koja služi onima kojima smeta da hrvatski narod ostaje narod. Od Livna do Bugojna, od Fojnice do Zenice — dres je isti. Zastava je ista. Identitet nije na prodaju.

Dok traju vječne priče o „otimačini“, istina je jednostavna: Hrvati BiH nisu resurs tuđih saveza. Oni su dio hrvatskog bića. Sučići su samo najnoviji dokaz. Generacije prije njih — dokaz trajnosti. A frustracija u Sarajevu i Beogradu — dokaz da je taj izbor politički važan. Neka vrište. Vatreni će i dalje igrati. I Hrvatska će i dalje zvati svoje sinove kući.

Izvor: dnevno.hr — Bosna na nogama: napad zbog „otimačine“ Hrvata. Analiza Narodnih Reportera.