Francuzi dokumentirali ozljede deportiranih iz Britanije: cijena propale migracijske politike

Brojni tražitelji azila vraćeni iz Ujedinjenog Kraljevstva u Francusku u sklopu programa razmjene imaju ozljede poput modrica i prijeloma, zabilježila je pariška zdravstvena služba. Index.hr prenosi The Guardian: pilot-projekt poznat kao jedan za jedan predviđa da se za svakog tražitelja azila koji prijeđe La Manche u malom čamcu vrati jedna osoba u Francusku, dok druga zauzvrat dobiva mogućnost legalnog ulaska u UK. Program bi trebao završiti 1. listopada.

Od kolovoza 2025. britansko Ministarstvo unutarnjih poslova prisilno je vratilo oko 1400 ljudi, iako su se neki kasnije ponovno vratili u UK. Već ta brojka govori o sustavu koji ne zatvara krug, nego ga vrti. Dok se krug vrti, krijumčari broje zaradu, a političari broje press-releaseove.

Što su Francuzi dokumentirali

Regionalna zdravstvena agencija Île-de-France angažirala je Samusocial de Paris da pruža skrb povratnicima prvih osam dana. Između 22. siječnja i 7. lipnja ove godine dokumentirani su slučajevi 90 povratnika, uglavnom mlađih muškaraca iz Eritreje, Sudana i Afganistana. Dokazi su predani istražnom povjerenstvu francuske Nacionalne skupštine.

Jedan povratnik stigao je u stanju teške patnje i šoka te je odmah hospitaliziran. Liječnički nalaz spominje prijave fizičkog nasilja u Engleskoj, raširene modrice, ozljede od lisica i bolove u trbuhu zbog opetovanih udaraca. Izvješće donosi i teške psihičke slučajeve, uključujući suicidalnost i dezorijentiranost.

Nihal Osman iz Liječnika bez granica opisala je sporazum kao stroj za psihičko uništavanje. Britanske vlasti i tvrtka Mitie, koja osigurava čuvare, nisu odmah odgovorile. Bez obzira na pravne ishode pojedinih prijava, politička slika je jasna: Europa upravlja migracijskim kolapsom kasno, skupo i kaotično.

Nije to argument za otvorene granice. To je dokaz kolapsa

Aktivisti će ovaj izvještaj iskoristiti za moralnu ucjenu: eto, deportacije su okrutne, dakle treba ih stati. Narodni Reporteri čitaju drugačije. Ako sustav deportacija izgleda kao stroj za patnju, prvo pitanje nije kako ga ukinuti. Prvo pitanje je zašto je Europa godinama dopuštala masovne ilegalne prelaske, krijumčarske flote i lažne azilne zahtjeve dok se red ne može uspostaviti bez kaosa.

Propala politika stvara oštre mjere. Oštre mjere stvaraju skandale. Skandali se koriste da bi se vratilo na još mekšu politiku. Krug se ponavlja, a građani plaćaju. Hrvatska ne smije ući u taj krug. Tko danas plače nad posljedicama, a jučer je branio otvorene rute, nije moralni autoritet. On je suučesnik u dizajnu problema.

Lekcija za Hrvatsku i Schengen

Tvrda granica je jeftinija od kasnijeg nasilja, kriminala i političke nestabilnosti. Brza i dosljedna vraćanja na početku sprečavaju kasnije scene koje aktivisti snimaju kao dokaz okrutnosti. Kad država kasni, ostaje joj samo improvisacija. Improvisacija boli sve: i one koji se vraćaju, i one koji žive uz rute, i porezne obveznike.

Britansko-francuski model jedan za jedan pokazuje i drugačiju perverziju: legalni ulazak kao nagrada u zamjenu za deportaciju. To nije rješenje. To je trgovina koja signalizira krijumčarima da sustav i dalje ima rupu. Dok rupa postoji, čamci plove. Dok čamci plove, političari će i dalje birati između loših opcija.

Što Hrvatska mora držati bez sentimentalizma

Kontrolu vanjske granice. Ubrzane procedure. Izbjegavanje dugotrajnih limba u kojima se gomilaju ljudi bez statusa. Jasan stav da ilegalni ulazak ne stvara pravo na ostanak. I odbijanje da nas Možemo! i SDP ucjenjuju uvoznim moralom dok naši gradovi i obala nose pritisak.

Francuski nalazi o ozljedama nisu razlog da Hrvatska omekša. Oni su razlog da Hrvatska ne čeka trenutak u kojem joj ostane samo loš izbor između kaosa i brutalnosti. Red na granici danas štedi tragediju sutra. Suverenost nije okrutnost. Suverenost je prevencija. Tko to ne shvaća, platit će račun Londonom, Calaisom ili vlastitim ulicama.