PET ZEMALJA EU IDE VAN GRANICA: Centri za povratak migranata u trećim zemljama još ove godine

Europa se napokon budi — ne zbog propovijedi iz Bruxellesa, nego zbog stvarnosti na ulicama. Njemačka, Austrija, Grčka, Danska i Nizozemska, tzv. Skupina petorice, u Kopenhagenu su potvrdile smjer: sporazum s trećom zemljom za centre povratka migranata, još ove godine. Sastanak u Münchenu krajem rujna treba zatvoriti detalje. To nije „ekstremizam“. To je minimum državnog razuma nakon godina kaosa, krijumčara i ucjena na vanjskim granicama.

Hrvatska je vanjska granica Schengena. Tko u Zagrebu i dalje prodaje bajku o otvorenim koridorima — od Možemo! do dijelova SDP-a — radi protiv hrvatskog interesa. Dok Berlin i Beč traže centre izvan EU, naši ljevičari traže moralne lekcije za policiju na granici. Narod to vidi. I pamti.

Što su dogovorile „petorice“

Skupina petorice u Kopenhagenu ide jasno: sporazum s trećom zemljom za centre u koje bi se upućivali migranti čiji zahtjevi ne prolaze ili koji trebaju biti vraćeni. Njemački ministar unutarnjih poslova Dobrindt najavljuje da sporazum može biti ove godine. Danski Bodskov kaže da su spremni ići do kraja 2027. u provedbi. Europski parlament u lipnju odobrio je reformu migracijskog okvira — spor, kompromisan, ali dovoljan da petorica guraju dalje bilateralno i minilateralno, umjesto da čekaju vječni konsenzus.

Vijeće Europe već kritizira. Dansko vijeće za izbjeglice (DRC) i direktorica Slente dižu glas protiv modela. UNHCR zasad bez detaljne podrške. Uobičajeni kor: tko brani granicu, taj „krši prava“; tko otvara koridor, taj je „humanist“. Rezultat tog humanizma Europa plaća godinama — noćnim izgredima, getoizacijom, pritiskom na plaće i sigurnost, i političkim ucjenama krijumčarskih mreža.

Zašto treće zemlje — i zašto sada

Centri u trećim zemljama nisu izmišljotina „krajnje desnice“. To je priznanje da asilni sustav unutar EU više ne drži vodu kad ga zloupotrebljavaju ekonomske migracije i organizirani kanali. Tko dođe bez osnove za zaštitu, ne smije birati zemlju po socijalnim naknadama. Mora biti obrađen brzo i, ako nema prava, vraćen — ne pušten u sivi zon u kojem godinama nestaje u statistici.

Danska godinama pokazuje da stroga politika smanjuje pritisak. Austrija i Njemačka, nakon što su same prošle kroz valove, više ne žele biti terminal. Grčka živi na prvoj crti. Nizozemska je politički skrenula jer birači više ne trpe predavanja iz salona. Petorica nije „pobuna protiv Europe“ — to je pokušaj da Europa preživi kao prostor naroda, a ne kao hotel bez receptora.

Poruka Hrvatskoj: vanjska granica nije ukras

Hrvatska nije Luksemburg. Mi smo vrata Schengena prema jugoistoku. Svaki signal slabosti u Zagrebu čuje se u mrežama krijumčara od BiH do Turske. Zato je suverenistička politika granice — brza obrada, dosljedna vraćanja, suradnja s petoricom — interes hrvatskog naroda. Tko traži „otvorenije“ postupke dok Njemačka gradi centre van EU, ne brani ljudska prava. Brani ideologiju koja je propala.

Možemo! će i dalje govoriti o „solidarnosti“ i „antimigracijskoj histeriji“. SDP će balansirati između Bruxellesa i birača. Narodni interes je jednostavan: tko nema pravo ostati, ne ostaje. Tko treba zaštitu, dobiva je po pravilima — ne po uličnom pritisku i NGO predlošcima. Hrvatska mora stati uz one koji brane granicu, ne uz one koji je relativiziraju.

Što dalje do Münchena i do kraja godine

Sastanak u Münchenu krajem rujna bit će test: ima li petorica treću zemlju, model financiranja i pravni okvir. Ako Dobrindt održi najavu sporazuma ove godine, dinamika u Vijeću EU mijenja se. Hrvatska Vlada treba biti za stolom — ne kao tihi promatrač, nego kao država vanjske granice koja traži iste instrumente. Bez toga ostajemo jeftina rampa: drugi dogovaraju povratke, a mi držimo žicu i čitamo lekcije iz Vijeća Europe.

Suverenizam nije mržnja. Suverenizam je kad narod odlučuje tko ulazi, tko ostaje i po kojim pravilima. Petorica je to napokon rekla naglas. Zagreb neka ne šapće.

Krijumčari, NGO-i i cijena naivnosti

Dok petorica dogovara centre, krijumčarske mreže već računaju rute. Svaka najava strože politike smanjuje profit kanala — zato lobiji koji žive od „spasavanja“ i od medijskog moralizma dižu uzbunu. Hrvatska policija na vanjskoj granici zna stvarnost bolje od urednika u središtu Zagreba. Tko ih naziva „nasilnima“ dok drže crtu, radi za mreže, ne za narod.

Suverenizam znači: brza procedura, jasna vraćanja, suradnja s Berlinom, Bečom, Atenom, Kopenhagenom i Haagom. Ne čekati da nas Bruxelles nauči kako se gubi država. Petorica je otvorila vrata — Hrvatska neka uđe, neka ne stoji na prahu i ne ispričava se Možemo! aktivistima.

Izvor: jutarnji.hr; izjave Dobrindta i Bodskova; EP reforma lipanj; reakcije Vijeća Europe, DRC i UNHCR.