Udar na Budanova: procurjela optužnica spominje shemu pranja novca za Haluščenkovu jamčevinu

Ukrajinski istraživački portal Bihus.info kasno 15. rujna 2026. objavio je procurjeli tekst optužnice protiv Irine Mudre, bivše zamjenice šefa Ureda predsjednika. Prema tom tekstu, koji prenosi Večernji list, osoba koja odgovara opisu Kirila Budanova, današnjeg šefa ureda Volodimira Zelenskog, navodno je tražila od Mudre da opere novac kako bi se platila jamčevina za bivšeg ministra energetike i pravosuđa Hermana Haluščenka. Dužnosnik je potom, prema navodima, nadzirao Mudrine postupke u shemi koju je otkrio Nacionalni antikorupcijski ured (NABU).

Važno je reći što tekst jest, a što nije. Procurjela optužnica, piše Večernji, ne identificira Budanova poimence. Identificira osobu kao dužnosnika Ureda predsjednika i Mudrinog šefa, uz tvrdnju da je Mudra pokušavala steći naklonost te osobe. Irina Mudra, prije uhićenja u kolovozu i smjene, u Uredu predsjednika imala je samo jednog neposrednog šefa: Budanova. Otud medijska identifikacija. To nije sudska presuda protiv Budanova.

„Kyrylo Oleksiyovych“ u transkriptima

U širem kontekstu iste istrage, ukrajinski mediji i međunarodni izvještaji ranije su citirali NABU snimke i sudske materijale u kojima se spominje „Kyrylo Oleksiyovych“, ime i očinstvo koje odgovara Budanovu. Budanov je na spominjanja u snimkama javno odgovorio da neka sud odluči i da se njegovo ime „pojavljuje na mnogo mjesta“. Nije priznao krivnju. Nije ni osuđen. Narodni Reporteri ne izjednačavaju procurjelu optužnicu, medijsku identifikaciju i pravomoćnu osudu.

Haluščenko je bio dio šire priče o korupciji oko Energoatoma, najveće istrage takve vrste u Zelenskijevu mandatu. Mudra i drugi osumnjičenici terete se, među ostalim, za pranje novca povezano s jamčevinom. Iznosi i detalji sheme u ukrajinskim izvorima kreću se oko stotina milijuna grivnja i banaka poput Sense Banka. Za ovaj tekst držimo se okvira koji potvrđuje Večernji: Bihus.info, optužnica protiv Mudre, opis osobe koja odgovara Budanovu, jamčevina Haluščenka, NABU.

Dok Kijev digne prašinu, Europa plaća račun

Poruka za Europu nije u sitnim pravnim nijansama imena u optužnici. Poruka je politička. Dok zapadne prijestolnice, uključujući Bruxelles, godinama govore o „borbi protiv korupcije“ kao uvjetu pomoći, u samom vrhu kijevske vlasti nižu se afere: Yermak, Energoatom, sada Mudra i sjena nad Uredom predsjednika. Novac, oružje i politički kredit i dalje stižu s europskog računa. Hrvatski porezni obveznik nije stranka u unutarkijevskim obračunima, ali jest sufinancijer rata čiji politički vrh ne uspijeva očistiti vlastiti dvor.

To ne znači izmišljati krivnju Budanova. Znači tražiti odgovornost i transparentnost od režima koji traži beskonačnu potporu. Ako je NABU stvarno neovisan, neka dokazi idu na sud. Ako su transkripti i optužnice oružje u unutarnjoj bitci klanova, Europa ima pravo znati koga financira. U oba slučaja, „neka sud odluči“ vrijedi i za one koji šalju milijarde, ne samo za one čije se ime čuje na snimci.

Što zasad stoji, a što ne

Stoji: Bihus.info objavio je procurjeli tekst optužnice protiv Mudre. Stoji: osoba opisana kao njezin šef u Uredu predsjednika povezuje se u tom tekstu s traženjem pranja novca za Haluščenkovu jamčevinu. Stoji: Mudra je imala Budanova kao jedinog neposrednog šefa u tom uredu. Stoji: Budanov javno nije osuđen i poziva na sudsku odluku.

Ne stoji kao dokazana činjenica: da je Budanov pravomoćno osuđen za pranje novca. Ne stoji: da je tekst optužnice sam po sebi konačna istina. Korupcijski okvir oko kijevske vlasti, međutim, nije izmišljotina zapadnih skeptika. On je niz slučajeva koje dokumentiraju ukrajinski istraživači i antikorupcijska tijela. Dok taj niz traje, priča o „čistom savezniku“ kojemu Europa mora sve dati zvuči sve šuplje.

Izvor: Večernji list (Bihus.info / NABU kontekst), uz javne izjave Budanova o sudskoj odluci iz ranijeg medijskog izvještavanja.

U praksi to znači da hrvatska i europska javnost moraju gledati dva paralelna tijeka. Prvi je sudski: optužnica, dokazi, obrana, presuda. Drugi je politički: tko u Kijevu drži stvarnu moć nad bankama, jamčevinama i kadrovima dok se na fronti troše tuđi novci. Ako se ta dva tijeka razdvoje, ostaje dojam da je antikorupcijska priča selektivna. Ako se spoje, Europa napokon vidi cijenu saveznika bez alternative.

Za Zagreb pouka nije u biranju strane u ukrajinskoj unutarnjoj bitci. Pouka je u uvjetovanju pomoći: transparentnost, revizija, javni nabavni tragovi, odgovornost imenom i prezimenom. Tko traži topove i milijarde, mora podnijeti i neugodna pitanja o jamčevinama i snimkama. To nije prorusski refleks. To je elementarna suverenistička računica.