CIA na 25. obljetnicu 11. rujna: Bijela kuća još 1998. upozorena na avion pun eksploziva

Na 25. obljetnicu napada 11. rujna CIA je objavila 71 predsjednički dnevni obavještajni sažetak (PDB), od toga 69 dosad tajnih. Među njima je dokument od 10. rujna 1998., poslan Bijeloj kući Billa Clintona: Al-Qaida «može avion napunjen eksplozivom usmjeriti na neki američki grad». Preferirana meta: Washington. Tri godine prije Twin Towersa i Pentagona prijetnja nije bila teorija. Bila je na stolu. Zapad ju je čuo i spavao.

Index.hr i BBC prenose isti jezgroviti citat CIA analitičara. Riječ je o najvećoj zbirci dokumenata o 11. rujnu koju je agencija dosad pustila u javnost. Takvi sažeci obično ostaju klasificirani 40 do 50 godina. Sad su, još uvijek teško redigirani, na stolu javnosti. Ne donose spektakularnu «novu teoriju», ali potvrđuju ono što Narodni Reporteri godinama ponavljaju: islamistička prijetnja nije bila tajna elitama. Tajna je bila nedostatak volje da se djeluje na razini prijetnje.

Što točno piše u sažetku iz 1998.

U briefu od 10. rujna 1998. stoji da je Bin Ladenova preferirana lokacija udara unutar SAD-a, s Washingtonom kao primarnom metom. Formulacija o «explosive-packed airplane» nije bila usputna fusnota. Bila je upozorenje predsjedniku. Istražitelji komisije za 11. rujna znali su da obavještajna zajednica razmatra scenarij s avionom, ali dosad nije bilo jasno da je ta rečenica stigla do Clintona. Sada jest.

Dokumenti pokrivaju razdoblje od početka 1998. do dana nakon napada, kroz administracije Clintona i Georgea W. Busha. Pokazuju rastuću uznemirenost zbog mreže Al-Qaide. Istodobno ponavljaju zaključak službene komisije: upozorenja su bila kontinuirana, ali bez jasnog osjećaja razmjera i vremena. «Zamor od upozorenja» nije izgovor. To je dijagnoza birokracije koja relativizira džihad dok krv ne poteče.

Neuspjeh mašte ili neuspjeh prioriteta

CIA danas priznaje da terorizam prije napada nije bio među glavnim prioritetima. Podaci o Bin Ladenu bili su nepotpuni, a među proturječnim signalima teško je bilo izdvojiti tragove koji su poslije postali očiti. Agencija govori o «neuspjehu mašte»: nemogućnosti da se iz fragmenata zamisli operacija razmjera 11. rujna. To zvuči intelektualno. U praksi znači: islamistički rat protiv Zapada tretiran je kao sporedna mapa dok su se elite bavile drugim igrama.

Jedan od posljednjih sažetaka prije napada, od 28. kolovoza 2001., još je upozoravao na Al-Qaidu, ali više nije isticao napade avionima ni izravni udar na SAD. Spominjao je atentate, otmice, rakete, kemiju i biologiju. Bubanj upozorenja postojao je. Skala odgovora nije. I Clinton i Bush komisiji su rekli da su bili svjesni prijetnje. Komisija je zaključila da nijedan nije u potpunosti shvatio koliko ljudi organizacija može ubiti i koliko brzo.

Lekcija nije američki partijski obračun

Narodni Reporteri ne ulaze u američki izborni cirkus. Ulazimo u sigurnosnu lekciju. Islamistička prijetnja bila je poznata. Zapadne elite nisu djelovale na razini prijetnje. Poslije je došla reorganizacija, Ministarstvo domovinske sigurnosti, jača suradnja CIA-e i FBI-ja. Cijena te lekcije mjerila se u tisućama mrtvih. Europa danas plaća sličnu cijenu sporije, ali sustavno: noževi u školama, napadi na židovske i «proizraelske» mete, ćelije koje nabavljaju automatsko oružje u srcu Unije.

Hrvatska mora čitati 1998. kao ogledalo 2026. Otvorene granice, paralelizmi, džihadske mreže i politička korektnost koja zabranjuje imenovanje problema nisu «europske vrijednosti». To su uvjeti za sljedeći PDB koji nitko neće htjeti čitati dok ne bude kasno. Možemo! i dio SDP-a i dalje govore jezikom kvota i «sigurnih puteva» kao da je Lampedusa humanitarni festival. AfD u Njemačkoj, birači na istoku Europe, roditelji u Zagrebu nakon Voltina: drugi jezik. Jezik reda.

Što Hrvatska mora izvući

Prvo: obavještajna upozorenja bez političke volje vrijede kao PDF. Drugo: islamistički džihad nije «udaljeni Bliski istok». To je infrastruktura koja putuje s migracijskim valovima, digirati i logistikom. Treće: suverenost granice nije mržnja. To je pretpostavka da djeca u Elektrostrojarskoj i židovske zajednice u Berlinu ne postanu «meta obljetnice».

CIA je na obljetnicu pustila dokumente. John Ratcliffe kaže da napadi nisu slomili Ameriku. To je točno. Ali Europa nije Amerika. Europa je godine uvozila kaos i zvala ga solidarnošću. Hrvatska još ima vremena ne ponoviti taj scenarij. Vrijeme se mjeri u PDB-ovima koje netko čita na vrijeme, ne u pressicama nakon krvi.

Avion pun eksploziva 1998. nije bio film. Bio je memo. Tko danas u Zagrebu i Bruxellesu i dalje spava na istoj frekvenciji, neka ne glumi iznenađenje kad sljedeći brief stigne prekasno.

Izvori: index.hr / CNN, BBC