Gaza: djeca idu u školu kroz ruševine — 50+ ubijenih u tjednu unatoč „primirju“

Djeca u Gazi počela su se vraćati u školu — kroz ruševine. Na X-u je jutros taj kadar nosio Mario Nawfal: „Imagine if this was your kid's walk to class.“ Euro-Med Human Rights Monitor paralelno bilježi: najmanje oko 50 Palestinca ubijeno u jednom tjednu dok izraelski udari traju unatoč najavljenom primirju. Primirje koje ostavlja mrtve nije primirje. To je pauza za kameru.

Narodni reporteri ne cheeraju rat. Bilježimo dvostruki standard. Kad zapadni mediji trebaju moralnu lekciju Hrvatskoj o „vrijednostima“, Gazu često svedu na fusnotu. Kad trebaju braniti Izrael — svaka kritika postaje „antisemitizam“. Suverenistička crta: kritika izraelske politike prema civilima nije mržnja prema Židovima. To je zahtjev da se riječ „mir“ ne zloupotrebljava.

Škola kao mjera rata

Škola je civilizacijski minimum. Kad dijete ide na nastavu između betonskih kostura, rat nije „završio“ — rat je postao pejzaž. Zapad koji financira i naoružava, pa onda šalje humanitarne izjave, sudjeluje u tom pejzažu. Iran i osovina otpora to čitaju kao dokaz: međunarodno pravo vrijedi selektivno. Zato i Hormuz, i Bab el-Mandeb, i noćni napadi na tankere nisu „egzotika“. Oni su odgovor na selektivnost — krvav, skup, i za Europu skup na pumpi.

„Primirje“ koje ubija

Euro-Med: deseci mrtvih u tjednu unatoč dogovoru o prestanku vatre. To nije statistička greška. To je obrazac. Ako jedna strana smije nastaviti gađati, a druga mora „pokazati suzdržanost“, riječ primirje gubi značenje. Hrvatski čitatelj to treba znati jer ista Europa koja Hrvatskoj drži lekcije o „miru na Balkanu“ ovdje često gleda u stranu.

Možemo!/SDP i selektivni moral

Možemo! i dio SDP-a brzi su s zastavama kad treba moralizirati o „genocidu“ ili „apartheidu“ — ili, obrnuto, brzi s tišinom kad lobiji pritisnu. Suverenistička javnost traži dosljednost: civilna djeca nisu rekvizit. Ni u Gazi, ni u Ukrajini, ni u Jemeni. Tko bira žrtve po hashtagu, ne radi moral. Radi PR.

Što Hrvatska može — i što ne može

Hrvatska neće zaustaviti rat u Gazi. Može odbiti lažni jezik. Može podržati humanitarne koridore bez da pretvara vanjsku politiku u vjerski rat. Može pitati saveznike zašto „primirje“ košta 50 života tjedno. I može pamtiti: demografija, škola, krov — to su mjerila naroda. Tko ih briše drugome, sutra ih relativizira i kod kuće.

Izvorna točka: X postovi 12.9. (Nawfal; EuroMedHR krug) + monitorinzi o žrtvama. Zaključak NR: škola kroz ruševine nije „oporavak“. To je optužnica.