Horton: Washington je 2015. tipovao Houtije protiv Al-Qaide — sad oni drže Bab el-Mandeb

Mario Nawfal prenosi Scotta Hortona: dvadeset pet godina nakon 11. rujna, skupina koja drži Bab el-Mandeb — ključ Crvenog mora — ona je kojoj je Washington 2015. slao obavještajne targetinge. U siječnju te godine CENTCOM je pomagao novoj houtijskoj vlasti u Sani da udara po Al-Qaidi. Dva mjeseca kasnije Amerika je promijenila stranu i godinama pomagala saudijskom bombardiranju Houtija — dok su ljudi Al-Qaide, tvrdi Horton, ratovali uz koaliciju. To nije anegdota. To je obrazac „rata protiv terora“: neprijatelj se bira prema briefingима, ne prema tome tko je oborio tornjeve.

Okretanje strane kao metoda

Hortonova teza oštra je: „Nije Hezbollah srušio naše tornjeve.“ Svaki neprijatelj onih koji su napali New York postao je i američki neprijatelj — često po cijeni logike. Houti vladaju Jemenom jedanaest godina; „priznata vlada“ živjela je u hotelu u Rijadu. Zaključak koji Horton vuče o cionizmu i krivom savezništvu njegov je — Narodni Reporteri ga bilježe kao glas u američkoj raspravi, ne kao dogmu. Ono što ne treba ideologiju: četrdeset bilijuna duga i flota koja se troši bez kraja. To je račun.

Tjesnac koji diže cijenu u Splitu

Bab el-Mandeb nije akademska mapa. Uz zatvoren ili rizičan Hormuz i ugašen saudijski East-West, Crveno more postaje grlo Europe. Nafta iznad 100 dolara već je stigla u hrvatske naslove o crpkama. Tko drži tjesnac, drži osiguranje tankera. Tko u Washingtonu dvadeset godina „mijenja strane“, plaća u kredibilitetu — Europa plaća u litrama.

Što Hrvatska treba čuti

Ne cheerati Houtije. Ne cheerati beskonačno bombardiranje. Čuti lekciju: savezništva na papiru pucaju kad treba slati trupe; proksiji ostaju kad Amerika ode; cijena energije ne čeka saborsku raspravu. Suverenistička politika znači zalihe, LNG, JANAF i odbijanje da nas uvale u tuđi front kao moralni automat. Možemo! i dio SDP-a vole „međunarodno pravo“ kad treba držati lekciju. Rjeđe kad treba reći: tjesnac gori, a mi nemamo plan B.

11. rujna i cijena zaborava

Isti tjedan Amerika komemorira 3000 mrtvih. Horton podsjeća da je rat protiv terora proizveo ironiju u kojoj jučerašnji „partner“ drži današnji tjesnac. Narodni Reporteri stoje uz hladnu analizu, ne uz nostalgiju za forever-warom. Iran, Houti, milicije u Iraku — to je lanac odvraćanja i ucjene. Europa koja to čita samo kao „solidarnost“ završava na pumpi. Zagreb neka broji litre i alternative — ne tuđe hashtagove.

Izvor: X / Mario Nawfal (Scott Horton / WeTheBrandon)