SAD blokira Irana u Beču: Eslami vraćen s leta za IAEA — Zapad „razgovara“ pa zatvara vrata

Zapad voli govoriti o „diplomaciji“ i „otvorenom dijalogu“ s Iranom — sve dok iranski sugovornik stvarno ne sleti u Beč. Mohammad Eslami, šef Iranske organizacije za atomsku energiju (AEOI), u subotu je s delegacijom krenuo redovnim letom prema Beču na godišnju Opću konferenciju Međunarodne agencije za atomsku energiju. Put je prekinut. Prema iranskoj državnoj televiziji, blokada je došla zbog američkih opstrukcija; Eslami se vratio u Teheran.

To nije tehnički incident. To je politička predstava: Amerika diktira tko smije sjediti za stolom, Austrija izvršava, a Europa glumi suverenost. Hrvatska javnost koja navija za izolaciju Irana i za Tel Aviv treba se zapitati — je li to „međunarodni poredak“ ili kazalište u kojem se jednoj strani unaprijed oduzima mikrofon?

Austrija odbija vize, Iran poziva chargéa

Iran je u ponedjeljak pozvao austrijskog chargé d'affairesa nakon što Beč nije izdao vize iranskoj delegaciji. Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Esmail Baghaei nije birao riječi: „Odbijanje austrijske vlade da izda vize delegaciji Islamske Republike Iran potpuno je neopravdana odluka.“ I dodao ključnu rečenicu: jasno im je da se to dogodilo pod američkim pritiskom — ali to ne absolvira austrijsku vladu od odgovornosti.

Drugim riječima: vazalstvo nije alibi. Ako je Beč glavni grad IAEA-e, a istodobno zatvara vrata šefu nacionalne atomske agencije države članice, onda konferencija nije forum — nego filtrirani klub.

„Dijalog“ bez sugovornika = propaganda

Godinama Zapad optužuje Iran da „ne surađuje“. Kad Iran šalje Eslamija na konferenciju, Amerika kaže ne, Austrija posluša, a mediji u Bruxellesu i Zagrebu ponove mantru o „iranskoj izolaciji“ — kao da izolaciju nisu upravo oni inscenirali. To je isti obrazac koji smo vidjeli i u drugim teatrima pritiska: sankcije, zabrane putovanja, selektivna primjena „međunarodnog prava“.

Iran ima pravo na suverenost i na diplomatske kanale. Kritika izraelske i američke hegemonije na Bliskom istoku nije „ekstremizam“ — to je trezvena procjena odnosa snaga. Dok se Izraelu oprašta ono što bi drugima donijelo sankcije, Iranu se uskraćuje i stolica u Beču.

Europa kao američki prednji ured

Austrija nije „neutralna“ kad izvršava američki veto nad listom putnika. Njemačka, Francuska i ostatak EU-a godinama pričaju o „strateškoj autonomiji“ — a onda se trese pred Washingtonom čim treba izdati vizu. Baghaei je to rekao naotvoreno: pritisak SAD-a ne absolvira Beč. To vrijedi i za cijelu Europu.

Hrvatska vanjska politika ne smije biti klapiranje za svaki američko-izraelski manevар. Suverenistička Hrvatska gleda vlastiti interes: energiju, mir na Mediteranu, odnos s državama koje nisu vazali Tel Aviva. Navijanje za blokadu Irana na IAEA-i nije „europske vrijednosti“ — to je uvoz tuđeg rata u našu vanjsku politiku.

Poruka Zagrebu: ne pljeskati izolacijskom teatru

Mario Nawfal i arapski mediji (Arab News / AFP) potvrdili su okvir: Eslami blokiran, SAD protiv, Iran vraćen, Beč pozvan na odgovornost. Činjenice su dovoljno oštre bez spinova. Tko danas zatvara vrata iranskom pregovaraču, sutra će tražiti da Hrvatska „solidarno“ pošalje još sankcija, još izjava, još moralnih lekcija — dok građani plaćaju gorivo i inflaciju geopolitičkog šoka.

Narodni Reporteri ne kupuju bajku o dijalogu koji počinje zabranom ulaza. Iran je suverena država; Europa koja poslušno izvršava američki popis „nepoželjnih“ nije partner u miru — nego prednji ured. Hrvatska ne mora pljeskati tom teatru.

Što Beč gubi kad postaje filtrirani klub

IAEA nije privatni salon Washingtona. Ako se Opća konferencija pretvara u događaj na koji jedna strana ne smije doći jer tako kaže Bijela kuća, onda se urušava i ostatak legitimiteta agencije. Tko sutra jamči da će se ista logika primijeniti na druge „nepoćudne“? Danas Iran, sutra netko tko ne potpiše sankcijski paket Tel Aviva.

Hrvatski građani plaćaju posljedice te geopolitike na pumpi i u dućanu. Stoga vanjska politika koja automatski plješće američkoj izolaciji Irana nije „odgovornost“ — nego uvoz tuđeg sukoba. Suverenistička alternativa je jasna: razgovarati s onima koji postoje, ne s onima koje nam mediji nacrtaaju kao jedine legitimne.

Eslami je letio, Austrija je rekla ne, Iran je pozvao chargéa, Baghaei je imenovao američki pritisak. To je dovoljno za zaključak: Zapad režira dijalog pa izbacuje sugovornika. Narodni Reporteri taj teatar ne kupuju — i neće ga prodavati hrvatskoj javnosti kao moralnu obvezu.