Sirija: prosvjedi u Idlibu i Maarat al-Numanu — blokirana cesta Damask–Aleppo, bijes zbog nafte i Jolania
Prosvjedi zbog cijena nafte i neuspjeha Jolanieva režima proširili se na Maarat al-Numan u Idlibu; prosvjednici blokirali autocestu Damask–Aleppo. „Još nije ni zima.“ Post-Assad kaos, ironija Arapskog proljeća 2.0, zapadni tranzicijski eksperimenti i lekcija za Hrvatsku: ne uvoziti bliskoistočnu nestabilnost migracijom.

IDLIB / MAARAT AL-NUMAN — Dok Zapad još broji „pobjede“ nakon pada Asada, ulica u sjevernoj Siriji već piše drugačiji epilog. Prosvjedi zbog rasta cijena nafte i neuspjeha režima Ahmeda al-Šare / Jolania proširili su se na Maarat al-Numan u Idlibu. Prosvjednici su blokirali autocestu Damask–Aleppo — arteriju koja povezuje jug i sjever zemlje. Poruka s X-a, koju prenose Souria4Syrians i Marc Friedrich, kratka je i zlokobna: „Još nije ni zima.“
Nafta, cesta, bijes — što se događa u Idlibu
Idlib je godinama bio sinonim za pobunjenički sjever, humanitarne koridore i geopolitičke igre Turske, Zaljeva i Zapada. Sada, u post-Assad fazi, isti prostor pokazuje ono što elite ne vole priznati: promjena zastave ne znači jeftiniji benzin. Cijene goriva udaraju kućanstva. Režim koji je došao s obećanjem reda i dostojanstva suočava se s ulicom koja blokira magistralu. To nije „ostatak starog režima“. To je račun nove vlasti.
Blokada Damask–Aleppo nije simbolični tweet. To je prekid logistike, trgovine i vojnog kretanja. Kad narod stane na cestu zbog nafte prije zime, signal je jasan: energetski i socijalni tlak već puca — a hladni mjeseci tek dolaze.
Arapsko proljeće 2.0? Ironija koju Zapad ne čita
Marc Friedrich na X-u pita: „Arapski Frühling 2.0?“ Pitanje je na mjestu. Prije petnaestak godina Zapad je slavio „proljeća“ kao demokratski val. Ishod u Libiji, Jemenu, dijelovima Sirije i Egipta bio je: raspad država, milicije, migracijski valovi i energija kao oružje. Sada, nakon još jednog „prijelaza“, Idlib ponovno gori od prosvjeda — ne zbog teorije demokracije, nego zbog litara i zime.
Jolani — figura koju je dio zapadne diplomacije pokušao „rebrandirati“ iz ekstremističke prošlosti u „pragmatičnog“ lokalnog igrača — suočava se s klasičnim testom vlasti: može li nahraniti i ogrjati narod. Ako ne može, ulica neće čekati Brusselsove non-papere.
Zapadni tranzicijski mit proizvodi bijedu
Svaki put kad zapadne elite sruše ili „prate“ rušenje autoritarnog poretka na Bliskom istoku bez kredibilnog plana za red, energiju i granice, rezultat je isti: haos, izbjeglice, radikalizacija. Sirija je udžbenik. Godine rata, sankcija, proxyja i „umjerene oporbe“ ostavile su zemlju iscrpljenu. Post-Assad euforija ne plaća račun za naftu. To plaća obitelj u Idlibu — i, indirektno, Europe koja onda uvozi posljedice.
Energetski pritisak na civile nije fusnota. Kad gorivo poskupi prije zime, politička lojalnost topi se brže od leda na cesti Damask–Aleppo. Tko to ne razumije, ne razumije Bliski istok — razumije samo PowerPoint.
Što Hrvatska ne smije uvesti
Hrvatska nije dužna spašavati Jolania, niti Asadove ostatke. Hrvatska je dužna zaštititi sebe. Svaki novi krug bliskoistočne nestabilnosti proizvodi migracijski tlak prema Europi. Mi smo Schengenski zid. Ako Bruxelles i Berlin opet odgovore „otvori koridore i dijelimo teret“, Zagreb će opet snositi praktične troškove: granica, smještaj, javni red, kulturni sukobi.
Poruka iz Maarat al-Numana stoga nije samo sirijska. Ona je europska: nemojte uvoziti kaos koji niste sposobni integrirati. Remigracija i tvrda granica nisu „tvrdoća srca“ — one su lekcija iz Libije i Sirije napisana krvlju i benzinskim redovima. Dok Možemo! i meka ljevica u Zagrebu još prodaju moralne appove o „ljudima u pokretu“, Idlib pokazuje što se događa kad država ne drži energiju i red: narod izlazi na cestu.
Zima tek dolazi
„Još nije ni zima“ — ta rečenica treba stajati iznad svake zapadne samohvale o „novoj Siriji“. Prosvjedi zbog nafte u rujnu znače da je socijalni ugovor već tanak. Blokirana magistrala znači da vlast ne kontrolira narativ na terenu. Za Narodne Reportere zaključak je suverenistički i jasan: Hrvatska ne smije biti odlagalište tuđih tranzicijskih eksperimenata. Mir na Bliskom istoku gradi se redom i energijom kod kuće — ne uvozom nestabilnosti na Jadran.
Izvor: X — @Souria4Syrians (status o Maarat al-Numanu / Idlib / blokada Damask–Aleppo); @marcfriedrich (komentar „Arapski Frühling 2.0?“), 13.–14.9.2026.
Izvor: x.com
Komentari
Dron kod poljske granice pogodio vlak: Johnson i Bildt prošli malo ranije — Tusk sazvao hitan sastanak
Noć u Sočiju: ukrajinski dronovi, eksplozije i požar 650 km od granice — energetski rat ide u dubinu
Litva steže migraciju: 2 godine rada pa van 6 mjeseci — RadioGenoa: „iseljavaju muslimane“
Economist negira islamsko preuzimanje Europe: „nema no-go zona, nema šerijata, nema zamjene“ — gaslighting elite
