SDP i Rinčić u Rijeci: „Priziv savjesti u vojsci, ne u bolnici“ – moralizam protiv života i liječnika

U Rijeci je u subotu, 12. rujna 2026., održan tzv. Hod za slobodu pod sloganom „Naš izbor, naš zakon!“. Organizator – inicijativa Građanke i građani Rijeke – uz otvorenu podršku SDP-ovih zastupnika, gradonačelnice Ive Rinčić i predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Dončića zatražio je dostupan i besplatan pobačaj za sve. Poruka je bila kristalno jasna: napad na Hod za život, na molitelje prve subote i na priziv savjesti liječnika. U zemlji koja nestaje demografski, ljevica maršira za više abortusa.

„Priziv savjesti u vojsci, ne u bolnici“

Lorena Zec iz organizatora rekla je da je ovogodišnji hod „izravan odgovor“ na Hod za život, kojim se, tvrdi, „želi umanjiti ženske slobode“. Sudionici su nosili transparente: „Naš izbor, naš zakon“, „Nema zakona jačeg od nas“, „Moje tijelo moj izbor“, „Hod za žive = Hod za fotelju“ – i onaj koji sve sažima: „Priziv savjesti u vojsci, ne u bolnici“.

To je ideološki udarac na liječnike koji odbijaju sudjelovati u prekidu trudnoće zbog savjesti. Istodobno se napadaju vjernici koji kleče i mole: „Klečavci kmeče, žene patrijarhat neće“, „Ne klečim ni kad čistim“. Progresivni paket Možemo!/SDP-a ovdje je gol: tko se moli, tko štiti nerođeno, tko traži pravo savjesti – neprijatelj je „slobode“.

„Priziv savjesti u vojsci, ne u bolnici“ — transparent s tzv. Hoda za slobodu u Rijeci

Rinčić i Hajdaš Dončić: stranka u „univerzalnoj“ maski

Gradonačelnica Iva Rinčić rekla je da se svake godine pridruži jer je „pravo na slobodu univerzalna vrijednost“, posebno kad su u pitanju „reproduktivna prava žena“. Poručila je da povorka „nije stranačka“. No na fotografijama su SDP-ovi zastupnici, a predsjednik stranke Hajdaš Dončić osobno je sudjelovao i rekao da se „ne mogu i ne smiju ugrožavati prava žena i prava na izbor“ te da treba misliti o „prevenciji“.

To nije „univerzalna priča svih Riječana“. To je SDP-ov i lijevi kulturni rat: abortus kao dogma, vjera kao meta, savjest liječnika kao smetnja. Dok se Hrvatska suočava s padom nataliteta, iseljavanjem i starenjem, ista politička opcija koja godinama zanemaruje obiteljsku politiku sada maršira pod geslom više i jeftinijeg prekida trudnoće.

Napad na Hod za život i molitelje

Organizatori su otvoreno rekli da reagiraju na Hod za život. Transparenti vrijeđaju molitelje prve subote u mjesecu i izjednačavaju obranu života s „foteljom“. To nije dijalog – to je stigmatizacija. Hod za život traži Hrvatsku u kojoj je svako dijete prihvaćeno; tzv. Hod za slobodu traži da država financira i olakša abortus te da liječnici nemaju pravo reći „ne“.

SDP i saveznici iz Možemo!-progresivnog spektra time potvrđuju stari obrazac: moralizam prema vjernicima i konzervativcima, relativizam prema životu nerođenog. „Slobodu ne tražim. Slobodu uzimam“ – slogan koji zvuči radikalno, a u praksi znači: zakon i savjest ustupaju pred ideologijom.

Demografija nije „patrijarhat“

Hrvatska gubi stanovništvo. Svaka ozbiljna suverenistička politika mora govoriti o natalitetu, obitelji, stanovanju i dostojanstvu majčinstva – ne o tome kako ukloniti posljednju prepreku masovnijem abortusu. Dok SDP u Rijeci skandira protiv priziva savjesti u bolnici, liječnici koji štite savjest štite i civilizacijski minimum: da medicina nije samo tehnika ubijanja.

Rijeka kao pozornica kulturnog rata

Rijeka je godinama simbol „progresivne“ enklave u kojoj se konzervativni glasovi sustavno marginaliziraju. Kad gradonačelnica i šef SDP-a marširaju pod transparentima koji vrijeđaju molitelje i liječnike savjesti, poruka građanima izvan te enklave jasna je: vaša vjera i vaša etika nisu dobrodošle u „otvorenom gradu“. To nije pluralizam – to je ideološki monopol maskiran frazeologijom o slobodi.

Zahtjev za „besplatnim pobačajem za sve“ i „zdravstvenom zaštitom bez reproduktivnog nasilja“ u praksi znači pritisak na sustav da ukloni svaku prepreku, uključujući savjest osoblja. U zemlji s ozbiljnim manjkom medicinskih kadrova, dodatno stigmatizirati one koji ne žele sudjelovati u abortusu znači ištiti zdravstvo radi ideologije. Suverenistička Hrvatska treba liječnike, majke i djecu – ne još jednu kampanju koja život tretira kao smetnju „izboru“.

Zaključak: tzv. Hod za slobodu uz Rinčić, Hajdaša Dončića i SDP nije „građanska pobuna“, nego stranački i ideološki nastavak napada na Hod za život, molitelje i savjest liječnika. Slogan „Priziv savjesti u vojsci, ne u bolnici“ otkriva sve: život i savjest smetaju, abortus je dogma. Narodni Reporteri stoje uz život, uz liječnike savjesti i uz Hrvatsku koja treba djecu – ne još jednu progresivnu paradu.