Učenik iz Elektrotehničke još na intenzivnoj: ubodi u prsa i trbuh, napadač u istražnom zatvoru

ZAGREB — Petak, 11. rujna, oko 8 sati, Konavovska ulica, Elektrotehnička škola. Jedan učenik oštrim predmetom ozlijedio je drugog učenika i djelatnicu. Dječak je u KBC Zagreb primljen s ubodnim ranama u prsištu i abdomenu — ozljede karakterizirane kao životno opasne. U nedjelju je bolnica javila: somatski je dobro, pri svijesti je i kontaktibilan, stanje stabilno — ali i dalje u Jedinici intenzivne skrbi. Napadač je uhićen, određen mu je istražni zatvor. To nije „incidentalni sukob adolescenata“. To je krv u hodniku škole.

Što KBC i policija potvrđuju

Priopćenje KBC-a Zagreb od 13. rujna jasno je: kontinuirani nadzor, intenzivna skrb, prioritet oporavak djeteta. Nema mjesta spekulacijama o dijagnozi koju bolnica nije dala. Ima mjesta za društvenu dijagnozu. PU zagrebačka potvrdila je tijek: oštar predmet, učenik i djelatnica ozlijeđeni, počinitelj pod nadzorom, očevid i kriminalističko istraživanje. Županijsko državno odvjetništvo rukovodilo je očevidom. Sustav je reagirao. Pitanje je zašto je uopće morao reagirati unutar školskih zidova.

Škola nije zona bez zakona

Hrvatska desetljećima sluša floskule o „prevenciji“, „vršnjačkom nasilju“ i „radionicama“. Dok se u Zagrebu pod Možemo! raspravlja o ideološkim prioritetima, roditelji žele jednostavnije: da dijete uđe u učionicu i izađe živo. Metalni detektori nisu svetinja. Ali nulta tolerancija jest. Oružje u školi — nož, oštrica, bilo što — mora povlačiti brzu izolaciju, kazneni postupak i poruku generaciji: škola nije pozornica za obračun.

Djelatnica ranjena — tko štiti one koji čuvaju?

Uz učenika ranjena je i djelatnica. Često se zaboravi: nastavnici i pomoćno osoblje nisu štitovi od mesinga. Oni su ljudi na minimalcu odgovornosti i maksimalnom riziku kad sustav popusti. Država koja traži od škola da budu socijalne službe, psihološke ordinacije i ideološki kampovi, a ne mjesta znanja i reda, proizvodi upravo ovakve jutarnje biltene iz KBC-a.

Zagreb i kultura odgovornosti

Ovaj napad nije isprika za moralnu paniku, niti za relativizaciju. Počinitelj odgovara. Žrtve se liječe. Javnost ima pravo tražiti: koliko je bilo upozorenja, kakav je protokol, što je s pristupom oštrim predmetima, kako škola i policija dijele informacije o rizičnom ponašanju. Ljevica voli govoriti o „strukturama nasilja“ dok bježi od riječi odgovornost. Suverenistička Hrvatska govori obrnuto: osoba, djelo, kazna — i škola kao utvrda reda.

Zaključak: neka intenzivna bude upozorenje, ne rutina

Dječak je pri svijesti. To je dobra vijest. Ali sama rečenica „učenik još na intenzivnoj nakon napada u školi“ ne smije postati zagrebačka rutina. Narodni Reporteri stoje uz žrtvu, uz obitelj, uz djelatnicu i uz one roditelje koji traže red umjesto floskula. Škola mora biti najsigurnije mjesto u kvartu — ne mjesto s kojeg se u petak ujutro ide na hitnu.

Izvori: Index.hr / KBC Zagreb / HRT — stanje učenika, 13.9.2026.; ranija priopćenja PU zagrebačke.