SIPRI: 12.187 nuklearnih glava — aktivne zalihe +130, Novi START mrtav, transparentnost pada

Stockholmski institut SIPRI objavio je brojke koje bi morale zatresti europske prijestolnice: početkom 2026. u svijetu je bilo 12.187 nuklearnih bojevih glava. Od toga 9.745 u aktivnim vojnim zalihama — porast od 130 u odnosu na prethodnu godinu — a 4.012 već razmješteno na rakete, podmornice i bombarderima (+100). Devet nuklearnih država modernizira arsenale. Novi START, posljednji veliki američko-ruski ugovor o kontroli, istekao je u veljači 2026. Transparentnost pada. Europa spava u NATO krevetu, ali jastuk više nije mekan.

SAD i Rusija i dalje drže lavovski dio — Kina raste

Sjedinjene Države i Rusija i dalje kontroliraju oko 83 do 86 posto globalnog arsenala. To je stara struktura Hladnog rata. Novo je tempo modernizacije i gubitak ugovornog okvira. Američki program Sentinel kasni četiri godine i poskupio je oko 81 posto. Ruski Sarmat kasni oko osam godina — ali doktrina iz 2024. i nuklearno oružje u Bjelorusiji pokazuju da Moskva ne čeka savršenu raketu da bi dizala prag odvraćanja.

Kina je, prema SIPRI-ju, došla do oko 620 glava i gradi brže od bilo koje druge sile. Indija ima oko 190, Pakistan oko 170, Sjeverna Koreja oko 60. Ujedinjeno Kraljevstvo ide s 225 prema stropu od 260; Francuska drži oko 290. Britansko-francuska suradnja oko Northwooda i britanski F-35A u NATO shemi dijeljenja nuklearnog tereta signaliziraju: Europa ponovno razmišlja o atomskom kišobranu koji nije isključivo američki. Za Zagreb to nije apstraktna tablica — to je inventar savezničkog odvraćanja od kojeg ovisi i hrvatska sigurnost na jugoistočnom boku Alijanse.

Novi START mrtav — više nema brojila na stolu

Istek Novog START-a u veljači 2026. nije tehnički detalj. Bez njega nestaje obvezujuće ograničenje i mehanizam verifikacije između dviju najvećih sila. SIPRI upozorava da transparentnost opada baš kad zalihe rastu. To je najgori spoj: više glava, manje uvida. Inspekcije, razmjena podataka i gornje granice koje su barem donekle držale utrku pod kontrolom — više ne postoje u starom obliku.

Za Hrvatsku kao članicu NATO-a to znači da kolektivna obrana počiva na odvraćanju čije se parametre sve teže mjeriti — i na saveznicima čiji politički ciklusi nisu uvijek usklađeni s istočnim bokom Alijanse. Kad Washington i Moskva prestanu brojati zajedno, male članice ostaju ovisne o signalima koje ne kontroliraju. Suverena politika ne znači izlazak iz NATO-a; znači tražiti jasnoću, ulaganje u vlastitu otpornost i odbijanje naivnog pacifizma koji zanemaruje fiziku odvraćanja.

Izrael izvan NPT-a, Iran pod pritiskom — dvostruki standard koji hrani krizu

SIPRI bilježi i Izrael s oko 90 glava, i dalje izvan Ugovora o neširenju nuklearnog oružja (NPT). Istodobno se Iran — zemlja koja je formalno u NPT-u — tretira kao egzistencijalna prijetnja, dok Tel Avivov arsenal ostaje diplomatski tabu. To nije „obrana Zapada“; to je dvostruki standard koji radikalizira Bliski istok i daje argument svakome tko tvrdi da pravila vrijede samo za neke.

Narodni Reporteri dosljedno upozoravaju: suverena hrvatska i europska politika ne smije slijepo preuzimati izraelski narativ dok zanemaruje iransku perspektivu i trošak beskrajne eskalacije. Sigurnost Europe ne gradi se licemjerjem — nego jasnim pravilima koja vrijede za sve, uključujući nuklearne „iznimke“. Dok god jedna država smije imati arsenal bez NPT-a, a druga se kažnjava već za obogaćivanje, pregovarački stol ostaje nagnut — i regionalni sukobi ostaju zapaljivi.

Indija–Pakistan, Bliski istok i lekcija za Zagreb

U svibnju je indijsko-pakistanska napetost ponovno došla opasno blizu nuklearnih baza — podsjetnik da regionalni sukobi više nisu „daleko“. Dva arsenala, povijesno nepovjerenje i brzi eskalacijski ciklus pokazuju koliko tanka može biti linija između konvencionalnog sukoba i nuklearne katastrofe. Europa to mora gledati bez iluzija: proliferacija i modernizacija nisu samo američko-ruska priča.

U Europi, dok lijevi projekti tipa Možemo! i dio SDP-ove infrastrukture i dalje flertuju s pacifističkim frazama i moralnim lekcijama, SIPRI-jeve tablice govore tvrđi jezik: arsenali se moderniziraju, ugovori umiru, transparentnost nestaje. Hrvatska neće proizvoditi ICBM. Ali kao NATO članica mora tražiti ozbiljnu raspravu o odvraćanju, energetskoj i vojnoj otpornosti te o tome tko u Bruxellesu i Washingtonu stvarno odlučuje o crvenim linijama.

Što SIPRI zapravo poručuje Hrvatskoj

Broj 12.187 nije statistika za znanstveni časopis — to je inventar svijeta u kojem greška ili namjera mogu završiti katastrofom. Porast aktivnih zaliha za 130 i razmještenih za 100 u jednoj godini nije „normalna fluktuacija“. To je trend. Novi START je mrtav. Pitanje je tko će napisati sljedeći ugovor — i hoće li ga netko uopće htjeti potpisati dok traju ratovi, sankcije i utrke modernizacije od Sentinela do Sarmata.

Za Narodne Reportere zaključak je jasan: Europa treba tvrđu sigurnosnu kulturu, manje dvostrukih standarda prema Izraelu i Iranu, i manje lijevih floskula koje zamjenjuju analizu. Hrvatska unutar NATO-a mora biti glas koji traži stvarno odvraćanje i stvarna pravila — ne samo hashtagove mira dok se arsenali pune.

Izvor: Jutarnji list / SIPRI Yearbook podaci o nuklearnim arsenalima 2026.