Von der Leyen predlaže Europsko vijeće sigurnosti i protokol kao članak 4. Paralelni NATO dok granice pucaju?

Ursula von der Leyen u govoru o stanju Unije 16. rujna 2026. predlaže Europsko vijeće sigurnosti i novi europski sigurnosni protokol po uzoru na članak 4. NATO-a. Za stol bi, uz članice EU-a, sjedili Ukrajina, Ujedinjeno Kraljevstvo, Norveška, Kanada i drugi partneri. Euractiv je imao uvid u nacrt. Poruka Bruxellesa glasi: doktrina, institucije i odlučivanje nisu držali korak s novom stvarnošću. Suverenističko čitanje je tvrđe: dok granice i migracije i dalje pucaju, Komisija gradi paralelnu sigurnosnu arhitekturu. Hrvatska kao rubna država mora pitati tko stvarno čuva granicu, a tko proizvodi institucije.

Što točno predlaže von der Leyen

Novo tijelo okupljalo bi čelnike EU-a i partnere radi koordinacije odgovora na sigurnosne prijetnje. Sigurnosni protokol omogućio bi članici da aktivira konzultacije kad smatra da su ugroženi teritorijalni integritet, politička neovisnost ili sigurnost, po modelu NATO-ova članka 4. Von der Leyen ističe jačanje suradnje s NATO-om, ali i jaz između prijetnji i europskih procedura. Ideja Europskog vijeća sigurnosti nije nova. Vraćala se kao francusko-njemačka inicijativa, a povjerenik za obranu Andrius Kubilius više je puta zvao na osnivanje takvog tijela.

Euractiv ocjenjuje da bi format mogao postati potencijalni konkurent NATO-u. Nije jasno kako bi reagirali glavni tajnik Mark Rutte i američki predsjednik Donald Trump. Za Hrvatsku je to ključno: NATO ostaje tvrdi okvir kolektivne obrane. Svaki paralelni mehanizam mora biti dodatak, ne zamjena, i ne smije postati izgovor da se odluke sele u meke komisijske procedure.

Kanada, AI i Savez za budućnost

U nazočnosti kanadskog premijera Marka Carneyja Komisija želi Kanadu predstaviti kao ključnog partnera i predložiti Savez za budućnost, bez punopravnog članstva zbog geografije. Naglasak je i na suradnji s UK-om i Kanadom oko sigurnosti umjetne inteligencije. Uz to, von der Leyen najavljuje Kids Act s ograničenjima za djecu mlađu od 15 godina, plan za toplinske valove i industrijske teme. Sigurnost, klima, AI i konkurentnost: paket kojim Komisija želi definirati sljedeću fazu Unije.

Problem nije da Europa razgovara o AI-ju. Problem je prioritet. Dok se grade novi stolovi i protokoli, instrumentalizirane migracije i pritisak na vanjske granice i dalje su svakodnevica periferije.

Migracije u istom govoru: okvir za izvanredne situacije

Nakon krize u Ceuti von der Leyen najavljuje Europski okvir za odgovor na izvanredne situacije za masovne valove koje Bruxelles proglasi namjerno izazvanima. Aktivacija bi bila strogo uvjetovana, a pogođenim državama dala bi vremenski ograničenu fleksibilnost procedura. To zvuči kao priznanje da postojeća pravila ne drže nalet. Pitanje je hoće li mehanizam biti oružje rubnih država ili novi izgovor za odgađanje tvrde kontrole.

Hrvatska mora inzistirati na jasnoj definiciji instrumentalizacije, brzoj aktivaciji i pravu na fizičku zaštitu granice. Bez toga okvir ostaje powerpoint. Možemo će i dalje govoriti o ljudskim pravima kao da granica ne postoji. Građani na rubu znaju drugačije.

Paralelni NATO ili stvarna snaga?

Europa treba obrambene kapacitete, industriju streljiva i političku volju. Ne treba iluziju da će novo vijeće samo po sebi zaustaviti hibridne napade, dronove nad Litvom ili sabotaže na prugama. Akrapova teza da je Rusija u ratu s nama, čak i kad mi tvrdimo da nismo u ratu s njom, pokazuje razinu prijetnje. Institucije bez snage su dekor.

Narodni Reporteri poručuju: Hrvatska treba jak NATO, tvrde granice i suvereno pravo da kaže ne mekim eksperimentima. Europsko vijeće sigurnosti smije postojati samo ako jača, a ne razvodnjava, obranu. Ako postane pozornica za moralne lekcije dok migranti i hibridni napadi testiraju periferiju, Hrvatska mora reći jasno: ne hvala.

Hrvatska u tome nije statist. Kao vanjska granica Unije i NATO flanka prema jugoistoku, Zagreb ima interes da svaki novi mehanizam bude operativan, brz i usklađen s tvrdom obranom, ne s komisijskim kompromisima koji kasne mjesecima. Ako Europsko vijeće sigurnosti postane mjesto na kojem se periferija opet gura u red čekanja, bolje je reći ne na vrijeme nego plaćati cijenu kasnije.