Čeferin Vučiću poklonio finale EL 2029: stadion od 960 milijuna za režimski spektakl

Izvršni odbor UEFA-e dodijelio je Beogradu domaćinstvo finala Europske lige 2029. godine na novom Nacionalnom stadionu u Surčinu. U tom odboru sjedi i predsjednik Hrvatskog nogometnog saveza Marijan Kustić. Projekt stadiona i infrastrukture, piše Večernji list 17. rujna 2026., narastao je s prvotnih oko 250 milijuna eura na gotovo 960 milijuna. Glavni politički sponzor projekta je Aleksandar Vučić. Dok Beograd slavi „europsku pozornicu“, Hrvatska gleda kako se režimski spektakl plaća državnim novcem i UEFA-inim prestižem.

Stadion potpisuje španjolski studio Fenwick Iribarren Architects. Kapacitet je 52.241 mjesta. Fasada je zamišljena kao „stadion vrt“: kružna građevina promjera 292 metra i visine 54 metra, otvorena čelična konstrukcija s terasama i zelenilom. Lokacija je uz autoceste A1 i A2, blizu zračne luke Nikola Tesla. Uz stadion niču paviljoni za Expo 2027. i nova željeznička pruga. Sve zvuči kao brošura. Račun zvuči kao opomena.

Od 250 do 960 milijuna: Vučićev bijeli slon

Večernji navodi da se cijeli projekt financira isključivo iz državnog proračuna, bez privatnog kapitala, što je u Europi neuobičajeno za ovakve objekte. Radovi su svečano krenuli 1. svibnja 2024. Prvotni rok bio je prosinac 2026. Sada se kao realan termin otvaranja spominje početak 2028. Razlozi: stabilizacija tla i tromjesečni prekid tijekom Expoa 2027. Kritičari godišnje održavanje procjenjuju na više od 50 milijuna eura i zovu objekt „bijelim slonom“.

Vučić projekt tretira kao dokaz moći. To je stari recept: beton, kamera, zastava, pa birači. Dok se u Beogradu diže arena za europsko finale, isti politički prostor godinama relativizira agresiju na Hrvatsku i kult Ratka Mladića. UEFA to nije morala nagraditi finalom. Nagradila je.

Čeferinova balkanska mapa favorita

Dodjela Beogradu nije izolirani gest. UEFA je već davala velike utakmice jugoistočnoj Europi: finale Konferencijske lige u Tirani 2022., Super Cup u Pireju 2023., finale Europske lige u Atenama 2024., finale EL 2028. u Bukureštu. Sada Beograd 2029. Karta izgleda kao politička mapa, ne kao čista sportska logistika. Aleksander Čeferin poznaje Balkan. Vučić poznaje spektakl. Hrvatski navijač poznaje okus dvostrukih aršina.

Marijan Kustić sjedi u Izvršnom odboru. HNS nije UEFA, ali nije ni bez glasa. Hrvatska javnost ima pravo pitati je li „otvaranje manjim sredinama“ stvarno sportska filozofija ili pogodovanje režimima koji grade stadione dok grade i mitove o „zaštitnicima“. Finale EL nije neutralni pehar. To je europska pozornica. Tko je dobije, dobije legitimitet.

Mladićev kult i nogometni sjaj

U istom političkom Beogradu koji sada dobiva europsko finale, javni prostor i dalje trpi glorifikaciju Ratka Mladića i poricanje agresije. To nije „unutarnja stvar Srbije“ kad UEFA šalje poruku da je taj Beograd spreman za kontinentalni vrhunac. Hrvatska je plaćala krvlju ono što se danas u dijelu srbijanske javnosti i dalje relativizira. Nogometna diplomacija to ne smije pretvarati u dekor.

Narodni Reporteri ne spore da Srbija smije imati stadion. Spore da se 960 milijuna eura državnog novca i UEFA-in pečat pretvaraju u politički spomenik jednom čovjeku, dok isti prostor hrani negacionizam. Kritičari u Srbiji već upozoravaju na netransparentnost, ekološke rizike kod vodoizvorišta i kaznene prijave. To nije hrvatska zloba. To je lokalna sumnja koju Večernji prenosi.

Što Hrvatska treba vidjeti

Dok Zagreb broji cijene karata i infrastrukturu, Beograd dobiva finale na objektu koji još nije gotov i već je skoro četiri puta skuplji od prvotne procjene. Poruka je tvrda: politička volja i UEFA-ina blagonaklonost mogu nadjačati ekonomsku logiku. Vučić dobiva pozornicu. Čeferin dobiva još jednu točku na balkanskoj karti. Hrvatska dobiva podsjetnik da sport nije izvan politike.

Finale 2029. još je daleko. Stadion možda stigne 2028. Račun već stiže. Bijeli slon jede više od 50 milijuna godišnje, kažu kritičari. UEFA je odluku donijela. Vučić će je prodavati kao pobjedu. Hrvatski čitatelj ne mora kupiti brošuru. Može pročitati brojku: 960 milijuna.

Dok se u Hrvatskoj debata o stadionima često svodi na lokalne troškove i kašnjenja, Beograd dobiva kontinentalni pečat na objektu koji još nije gotov. To nije sportska pravda. To je politička geometrija. Vučićeva vlast dobiva još jedan spektakl. UEFA dobiva još jednu točku na karti „otvaranja“. Hrvatski gledatelj dobiva još jedan dokaz da se na Balkanu pehari dijele i po političkoj volji, ne samo po infrastrukturi koja je već spremna i plaćena bez bijelih slonova.

Izvor: Večernji list, Tomislav Dasović, 17. rujna 2026.