Vučić „pakira“ Feniksa: bedževi umjesto Ćacilenda, lekcija Hrvatskoj još jučer

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se u srijedu navečer, 16. rujna 2026., javnosti na RTS-u povodom prvostupanjske haaške presude Hashimu Thaçiju i drugim bivšim čelnicima OVK-a. Nakon izlaganja pozornost je, piše Jutarnji list, preuzela razmjena s novinarkom televizije N1 Žaklinom Tatalović. Pitala ga je kako ide „pakiranje“ nakon što je najavio ostavku za 27. rujna, hoće li iz Predsjedništva ponijeti samo knjige i hoće li nestati šatori iz takozvanog Ćacilenda te ljudi koje je opisala kao kriminalce pod prozorom. Odgovor je bio poznati teatar: Feniks iz pepela, bedževi studenata i tišina o šatorima.

„Kako ide pakiranje?“ i odgovor do 28.

Vučić je nekoliko dana ranije najavio da će 27. rujna podnijeti ostavku na mjesto predsjednika i da će se iste večeri obratiti građanima. Tatalović ga je najprije pitala smatra li Beograd presudu Thaçiju prihvatljivom, a potom otvorila pitanje odlaska. On je odgovorio da će se do odlaska ponašati kao predsjednik i da će „od 28.“ odgovarati drukčije. Govoreći o iseljenju iz Predsjedništva, rekao je da će ponijeti sve svoje stvari te ustvrdio da je sa svojim timom Srbiju „digao kao Feniks iz pepela“, unatoč pogreškama. Dodao je i: „Što se tiče smeća, sve vraćamo.“

To nije odgovor o Ćacilendu. To je scenografija. Tko pakira Feniksa, a šute o šatorima ispod prozora, ne pakira vlast. Pakira imidž.

Unaprijed spremljena fotografija bedževa

Vučić je potom pokazao unaprijed pripremljenu fotografiju predmeta koje je, prema njegovim riječima, Tatalović pokušala unijeti u dvoranu. Na fotografiji su se vidjeli bedževi podrške studentima. Tvrdio je da u dvoranu nije dopušten ulazak nepristojno odjevenim osobama te da je novinarka N1 pokušala unijeti bedževe „sa sve psovkama“ kako bi izvela „svoj performans“. Dodao je da su joj zbog toga nakratko oduzeti.

Pripremljena fotografija na konferenciji nije dokaz oštrine. To je rekvizit. Umjesto da odgovori hoće li nestati Ćacilend i ljudi koje Tatalović imenuje kao problem ispod predsjedničkog prozora, Vučić je skrenuo na bedževe. Pitanje o šatorima ostalo je bez izravnog očitovanja, bilježi Jutarnji.

Lekcija Hrvatskoj noć ranije, bedževi noć kasnije

Kontekst nije sporedan. Isti je Vučić dan ranije, nakon haaške presude Thaçiju i Krasniqiju po 25 godina, Veseliju 18 i Selimiju 13, držao lekciju o „licemjerju“, spominjao Antu Gotovinu i napadao Zagreb. Kad Haag osudi čelnike OVK-a, Beograd viče da nije dovoljno. Kad novinarka pita za pakiranje i Ćacilend, Beograd vadi bedževe. Jedna je linija: kontrola scene, ne odgovor na pitanje.

Hrvatska ne treba Vučićevu dozvolu da Kaže da je Domovinski rat nešto drugo od OVK-ova obračuna s neistomišljenicima. Ne treba ni njegovu lekciju o Gotovini. Treba jasno vidjeti obrazac: najava odlaska kao vrhunac pažnje, Feniks kao slogan, a šatori i kriminalci pod prozorom kao tema koja se preskače.

Ćacilend kao mjera istine

Ćacilend nije folklorna metafora. To je prostor šatora i ljudi koje je Tatalović izravno povezala s pitanjem što ostaje kad predsjednik „ode“. Vučić nije rekao hoće li se šatori ukloniti. Rekao je da digao zemlju iz pepela. To je razlika između političkog marketinga i odgovora na konkretno pitanje o redu u Beogradu.

Ostavka najavljena za 27. rujna, ponašanje predsjednika do 28., bedževi na stolu i tišina o Ćacilendu: to je komplet. Narodni Reporteri bilježe činjenice s RTS-a koje prenosi Jutarnji list. Sud o njima ne treba patetiku. Treba jednu rečenicu: tko ne odgovara o šatorima pod prozorom, ne pakira mir. Pakira još jednu predstavu.

Što hrvatski čitatelj treba zapamtiti

Dok Vučić u Beogradu glumi Feniksa, Hrvatska gleda vlastite interese: jasan stav prema relativizaciji Domovinskog rata, odbijanje da joj Beograd tumači tko je heroj, i hladnu procjenu da najava ostavke nije nužno kraj moći. To je politika u kojoj se „odlazak“ koristi kao kulisa. Bedževi su kulisa. Ćacilend je test. Na tom je testu Vučić u srijedu navečer šutio.

Izvor: Jutarnji list / RTS / N1.