Zašto crkvena zvona zvone u podne: priča o bitci za Beograd 1456. i Sibinjaninu Janku

János Hunyadi, u hrvatskoj historiografiji poznat i kao Ivan Hunjadi, a u narodnoj tradiciji kao Sibinjanin Janko, bio je jedan od najvažnijih europskih vojskovođa 15. stoljeća. Rođen je oko 1407. godine, a umro je 11. kolovoza 1456. u Zemunu, samo nekoliko tjedana nakon pobjede nad Osmanlijama kod Beograda koja ga je pretvorila u legendu.

Njegov je život gotovo u cijelosti obilježila borba protiv Osmanskog Carstva, koje se tijekom prve polovice 15. stoljeća ubrzano širilo prema srednjoj Europi. Hunyadi je postao jedna od ključnih osoba obrane Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva, a tijekom karijere obnašao je niz važnih dužnosti, među ostalim bio je severinski ban, erdeljski vojvoda i ugarski namjesnik.

Reputaciju je stekao mnogo prije svoje najpoznatije pobjede. Tijekom 1440-ih vodio je niz pohoda protiv Osmanlija i ostvario nekoliko uspjeha u Erdelju, Vlaškoj i na Balkanu, no nisu svi pohodi završili pobjedom. U velikom križarskom pohodu 1444. kršćanska je vojska teško poražena kod Varne, gdje je poginuo i kralj Vladislav I. Jagelović, a četiri godine poslije Hunyadi je pretrpio i težak poraz u Drugoj bitci na Kosovu. Unatoč tim neuspjesima, ostao je najvažniji vojni organizator obrane južnih granica Ugarske.

Sultan Mehmed II. osvojio je Carigrad 1453. godine, u samo 21. godini života, i time okončao Bizantsko Carstvo. Sljedeći veliki cilj bio je prodor prema Ugarskoj, a na putu mu se nalazio strateški ključan Beograd. Velika osmanska vojska stigla je pred grad u ljeto 1456. Hunyadi je organizirao obranu, a važnu je ulogu imao i franjevac Ivan Kapistran, koji je propovijedanjem okupio velik broj križara.

Hunyadijeve snage najprije su probile osmansku blokadu na Dunavu i dopremile pomoć braniteljima. Uslijedili su žestoki napadi na grad, no Osmanlije nisu uspjele slomiti obranu. Presudan trenutak dogodio se 22. srpnja, kada je sukob ispred utvrde prerastao u veliki protunapad kršćanskih snaga. Sultanova vojska na kraju se morala povući, a sam Mehmed II. bio je ranjen u borbama. Beograd je ostao izvan osmanskih ruku sve do 1521. godine, kada ga je osvojio Sulejman Veličanstveni.

Pobjeda iz 1456. Hunyadiju je donijela golem ugled diljem Europe, no nije dugo uživao u njemu. Nakon bitke među kršćanskim vojnicima izbila je epidemija, u izvorima najčešće opisana kao kuga, kojoj je podlegao i sam Hunyadi. Umro je 11. kolovoza 1456. u Zemunu, manje od tri tjedna nakon pobjede kod Beograda. Njegova politička ostavština ipak nije završila njegovom smrću: mlađi sin Matija nekoliko je godina poslije postao kralj Matija Korvin, jedan od najpoznatijih vladara Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva.

Uz pobjedu kod Beograda povezana je i priča o podnevnom zvonjenju crkvenih zvona. Papa Kalikst III. naredio je 1456. da se zvona oglašavaju kako bi vjernike pozvala na molitvu za branitelje koji su se suprotstavljali Osmanlijama. Papinska je naredba izdana prije završetka opsade, a zbog sporog širenja vijesti u nekim je dijelovima Europe informacija o pobjedi stigla čak i prije same naredbe o molitvi, pa su se zvona postupno počela povezivati upravo s trijumfom kod Beograda.