Djevojčicu (13) s autizmom vezali za krevet na gradskoj dječjoj psihijatriji jer su mislili da glumi, a imala je mononukleozu

Imala je trinaest godina, povišenu temperaturu, bolove u uhu i grlu i povraćala je. Na zagrebačkoj dječjoj psihijatriji, tvrdi njezina majka, nitko joj nije vjerovao. Dali su joj nešto za smirenje, a onda su je vezali za krevet.

„Moje dijete bilo je bolesno, a oni su mislili da glumi. Govorila im je: ‘Stvarno mi je loše’, pokušavala objasniti da nije namjerno povraćala. Nisu joj vjerovali. Dali su joj nešto za smirenje, ona je izgubila kontrolu i onda su je vezali. Oni to zovu humano vezivanje“, ispričala je majka, koju Jutarnji list potpisuje inicijalima I. R. kako bi zaštitio maloljetnu kćer.

Djevojčica se, kaže majka, od silnih lijekova probudila mokra. „Govorimo o djetetu od 13 godina koje ima 162 centimetra i možda 55 kilograma.“

Na kraju mononukleoza

Djevojčica ima dijagnozu iz spektra autizma, Aspergerov sindrom. Od jedanaeste godine devet je puta hospitalizirana u Psihijatrijskoj bolnici za djecu i mladež, poznatijoj kao Kukuljevićeva. Pet puta samo ove godine.

Dok je ležala na odjelu, imala je pravo na jedan telefonski poziv dnevno. Majki je plačući govorila da ima temperaturu, da je boli grlo i uho, da su joj dali Neofen i da su je vezali jer su mislili da namjerno povraća. Drugi dan rekla je da slabije čuje i da joj nešto kucka u ušima.

Majka je tada i sama bila u bolnici. Iz bolničkog kreveta zvala je odjel i tražila da se djetetu naprave krvna slika i pretrage. „Rekli su mi: ‘Pa gospođo, nemamo mi to tu. Mi nismo takva vrsta bolnice.’“

Tek nakon opetovanih poziva djevojčica je sanitetom prevezena u Kliniku za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Nalazi su pokazali mononukleozu, uz upalu grla, uha, sinusa i mjehura. „To je prvi put da joj je netko nešto napravio umjesto da su joj samo dali tabletu za smirenje“, kaže majka.

Gradska bolnica u kontejnerima na Jankomiru

Psihijatrijska bolnica za djecu i mladež ustanova je kojoj je osnivač Grad Zagreb. Zbog obnove zgrade u Kukuljevićevoj već je godinama izmještena u privremene prostore na području Jankomira i na još nekoliko lokacija. Riječ je o jedinom zatvorenom odjelu dječje i adolescentne psihijatrije u Hrvatskoj, s 40 kreveta.

„Oni imaju dva jadna kontejnera, četrdeset djece i četiri tehničara koji u smjeni trebaju paziti na svu tu djecu“, govori majka. Bolnica je potvrdila da u smjeni rade četiri medicinske sestre ili tehničara, po dvoje na svakom odjelu, te da u istim sobama zbog prostornih ograničenja borave djeca različite dobi i dijagnoza.

„U istu sobu smjeste osam djevojčica od osam do sedamnaest godina. Dijagnoze su od anoreksije do teške shizofrenije. Možete li zamisliti što to znači za dijete s autizmom?“ pita majka. Djeca, dodaje, ne izlaze na zrak ako im netko ne dođe u posjet. Bolnica je i to potvrdila: djeca bez pratnje ne mogu izlaziti izvan odjela.

Majka pritom ne želi sav teret svaliti na sestre i tehničare. „Vidjela sam sestre i tehničare kako padaju s nogu. Nisu oni vampiri.“

„Daju joj šaku tableta i vežu je“

Djevojčica danas pije dva antipsihotika i antidepresiv, a u krizama, prema saznanjima majke, dobiva i Xanax. Majka tvrdi da ni dodatni lijekovi ni vezivanja nisu navedeni u otpusnim pismima, a da je s posljednja tri pisma nestala i dijagnoza autizma.

„Od djeteta koje je imalo najblaže simptome danas imamo dijete koje se samoozljeđuje, koje je na hrpi antipsihotika, kojem daju Xanax kao bombone. Svaki put sve više tableta, a sve manje nje“, kaže. „Nama je ta bolnica uništila dijete.“

Bolnica slučaj ne komentira zbog zaštite osobnih podataka. Poručili su da se fizičko sputavanje primjenjuje isključivo iznimno, po zakonu, samo kad je to jedini način da se otkloni neposredna opasnost, te da se svaki postupak evidentira i prijavljuje Povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim smetnjama.

Iz bolnice u Prihvatnu stanicu

Djevojčica je odlukom Općinskog suda u Sisku na godinu dana povjerena Centru za pružanje usluga u zajednici Zagreb, poznatijem kao Dugave. Početkom ovog tjedna vraćena je tamo, ali ne na odjel sa stručnom skrbi i školovanjem, nego u Prihvatnu stanicu, jer na predviđenom smještaju nema mjesta.

„Tamo dolaze djeca bez roditeljske skrbi, ona koju uhvate u skitnji ili maloljetni migranti. To je prostor u kojem imate krevet, jelo i tuš. Ništa drugo“, govori majka. Boravak ondje trebao bi trajati najviše 72 sata, a roditeljima je neslužbeno rečeno da bi mogla ostati i dulje. Djevojčica trenutačno ne ide u školu.

Ministarstvo rada i socijalne politike zatražilo je očitovanja ustanova. Roditelji kažu da im i bolnica i Dugave sada govore da dijete nije za njih. „Mi je doma ne smijemo uzeti. I što sada? Gdje to dijete treba živjeti? Tko je za nju odgovoran?“

Zagreb još nije progutao smrt Kristiana Josipa Periša u Jankomiru, a sada stiže priča o djetetu iz gradske bolnice koja radi u kontejnerima na istom tom Jankomiru. Grad je osnivač. Odgovore duguje roditeljima, a ne samo priopćenja.