ŽUPAN KOŽIĆ OSUĐEN: 696 eura reprezentacije — elite i dvostruki aršini dok Možemo!/SDP moraliziraju

Zagrebački župan Stjepan Kožić proglašen je krivim na Županijskom sudu u Zagrebu u USKOK-ovu postupku zbog zlouporabe položaja vezane uz trošak reprezentacije iz 2020. Sud mu je izrekao kaznu od 11 mjeseci zatvora, uvjetno uz rok provjeravanja od tri godine, plus 5.000 eura sudskih troškova. Predmet? Iznos od 5.250 kuna — odnosno 696 eura.

Sudac je u obrazloženju istaknuo da je optuženi narušio osobni i javni ugled „zbog relativno malog iznosa”. Ta rečenica govori više o hrvatskom pravosuđu i političkoj kulturi nego cijela presuda. Jer dok se oko 696 eura diže prašina, milijuni eura u zagrebačkim udrugama, lokalnim poduzećima i ideološkim mrežama Možemo! i SDP-a često prolaze bez istog mikroskopa.

Što je USKOK točno teretio

Optužba se odnosila na organizaciju i plaćanje dostave hrane i pića za medicinsko osoblje KB Merkur nakon Kožićeva operativnog zahvata početkom 2020. Prema tužiteljstvu, trošak je naknadno prikazan kao službeni ručak s predstavnicima Ministarstva znanosti i obrazovanja — iako takav sastanak nije održan. Tadašnja pročelnica Ureda župana Mirjana Oštrec Bosak izdala je i potpisala dokument kojim se trošak pokušao opravdati; dio postupka protiv nje ranije je razdvojen zbog zdravstvenih razloga.

Kožić je tijekom postupka tvrdio da nikada nije tražio plaćanje iz županijskog proračuna te da je trošak naknadno podmirio osobno. Isticao je namjeru zahvalnosti medicinskom osoblju. Sud to nije prihvatio kao dovoljno: prebacivanje odgovornosti na djelatnicu nije primjereno funkciji župana. Presuda je nepravomoćna — žalba je moguća.

Brojke su jasne: 696 eura, 11 mjeseci uvjetno, 5.000 eura troškova. Županijom upravlja od 2001.; politički je počeo u HSS-u, od 2018. djeluje kao nezavisni, a na posljednjim izborima imao je i potporu HDZ-a. Neslužbeno se doznaje da se na dan presude nije pojavio na poslu.

Dvostruki aršini: sitni trošak vs. velike mreže

Neka bude jasno: zlouporaba javnog novca nije prihvatljiva ni kad je riječ o 700 eura, ni kad je riječ o 700.000. Narodni Reporteri ne brane „sitne grijehe” elite. Ali tražimo isti metar za sve. Jer Hrvatska godinama gleda kako se milijuni eura slijevaju u isti krug ideoloških udruga u Zagrebu — bez adekvatnog nadzora, često uz blagoslov Možemo! strukture — dok se moralizam pali tek kad treba politički pogoditi „pogrešnog” dužnosnika.

Gdje je isti USKOK-ov žar kad se govori o netransparentnim ugovorima, o financiranju udruga koje kupuju lojalnost, o lokalnim komunalnim shemama u kojima građani plaćaju više nego što im je obećano? Gdje je moralna panika SDP-a i Možemo! kad njihovi kadrovi i mreže godine troše javni novac na projekte s maglovitim rezultatima? Tada se govori o „kompleksnosti”, „proceduri”, „politizaciji”. Kad padne župan s reprezentacijom od 696 eura — tada je sve jasno kao dan.

Sudac je sam rekao da je ugled narušen „zbog relativno malog iznosa”. To je priznanje da sustav voli lakši plijen. Velike ribe trebaju dokaze, mreže, godine istrage. Male — i simbolične — završavaju na naslovnicama jer se njima najlakše dokazuje da „pravosuđe radi”.

Elite, reprezentacija i poruka građanima

Građanin koji kasni s računom za struju plaća kamate. Suvlasnik u Velikoj Gorici koji dobije račun za stolariju koju nije naručio — plaća unaprijed. Ličanin koji traži sanaciju otpada — čeka mjesecima. A politička klasa godinama živi u svijetu „reprezentacije”, službenih ručkova i naknadnih obrazloženja. Kad se uhvati sitni trošak, elite se čude kako je moguće da ih netko sudi. Kad se ne uhvati veliki — šute.

Kožić nije jedini koji bi trebao odgovarati. Ali on je danas simbol dvostrukog aršina: sustav koji zna biti strog prema 696 eura, a mekan prema strukturama koje godinama sisaju daleko veće iznose pod krinkom „civilnog društva” i „zelene politike”. Možemo! i SDP vole moralizirati o korupciji — dok njihovi gradovi i županije tonu u netransparentnost. To nije borba protiv korupcije. To je selektivna pravda.

Urednički kut: pravda ili spektakl?

Narodni Reporteri traže jednostavno: isti zakon za sve. Ako je Kožić kriv, neka odgovara — i pravomoćno. Ali neka isti aparat okrene objektiv prema Zagrebu pod Možemo!, prema udrugama koje godine dobivaju milijune bez stvarnog nadzora, prema lokalnim direktorima koji građanima naplaćuju jedno a obećavaju drugo. Dok se to ne dogodi, svaka presuda o „reprezentaciji” ostat će politički spektakl: dokaz da se netko bori protiv korupcije, dok se pravi korijen problema — elitni dvostruki aršin — ne dira.

696 eura nije mala stvar za poreznog obveznika. Ali milijuni koji nestaju u ideološkim mrežama — to je katastrofa. Hrvatska zaslužuje pravosuđe koje vidi i jedno i drugo. Ne samo ono što je lako i politički zgodno.

Izvor: zagreb24.hr — „Župan Kožić osuđen zbog zlouporabe reprezentacijskog troška”