Zagreb: nakon 20 godina dozvola za Centar za autizam u Oporovcu. 35 milijuna, lopata 2027.

Nakon više od 20 godina najava, Grad Zagreb ishodio je građevinsku dozvolu za novi Centar za autizam u Oporovcu. Riječ je o objektu od oko 9.600 četvornih metara, 48 odjela, bazenu, sportskim dvoranama i senzornom parku za oko 200 djece. Procijenjena vrijednost: oko 35 milijuna eura, od čega 19,3 milijuna iz NPOO-a. Početak radova planiran je za ljeto 2027., trajanje oko 18 mjeseci.

To je vijest koju treba pozdraviti zbog djece. I istodobno pitati zašto je hrvatskim obiteljima trebalo dva desetljeća političkih floskula da dobiju krov koji im treba, dok se isti gradski aparat brže bavi plastikom, bambusom i ideološkim projektima.

Što točno dolazi u Oporovec

Projekt arhitektonskog ureda SODA-ARHITEKTI predviđa tri etaže, 60 parkirnih mjesta (devet za osobe s invaliditetom), 48 razrednih odjela i odgojno-obrazovnih skupina te tri predškolske skupine. Uz nastavu, planirani su prostori za glazbenu i likovnu terapiju, domaćinstvo, vodenu terapiju s bazenom i sportske dvorane. Vanjski dio uključuje trg, senzorni park, fontane i sadržaje za motoričke vještine.

Centar danas skrbi za oko 300 korisnika kroz predškolu, školu, dnevni i poludnevni boravak te organizirano stanovanje. Nova škola treba objediniti programe rasute po gradu i dignuti prostorne uvjete. Do kraja godine Grad najavljuje i prostor na Ravnicama (Ulica Jurja Dalmatinca) za ranu podršku 40 djece i boravak 30 odraslih.

Brojke koje pokazuju pritisak

Grad navodi da je od 2021. do 2026. broj posebnih razrednih odjela porastao s 64 na 126, a mreža škola koje provode programe na 55. U novoj školskoj godini ustrojeno je 24 nova odjela, što je gotovo četvrtina postojećih kapaciteta. To nije statistika za bilten. To je dokaz da potreba raste brže od betona.

Obitelji djece s autizmom ne traže slogan. Traže terapiju, prostor, ritam, stručnjake. Kad država i grad 20 godina „rade na projektu“, djeca rastu u improvizaciji. Dozvola 2026. i lopata 2027. bolji su od nule. Nisu zamjena za izgubljene godine. U rebalansu su sredstva ranije smanjena pa je realizacija pomaknuta: to je točan obrazac kako se „prioritet“ pretvara u kalendarsku maglu.

Prioriteti Možemo i stvarni red

Tomislav Tomašević i Danijela Dolenec predstavljaju projekt kao iskorak. U redu je reći da je dozvola važna. Nije u redu zaboraviti kontekst: isti gradski aparat koji godinama najavljuje megaprojekte istodobno troši političku energiju na simbolične ratove (plastika, bambus, CGO sam sebi) dok roditelji djece s autizmom čekaju osnovnu infrastrukturu.

Narodni Reporteri ne napadaju djecu ni struku. Napadaju red prioriteta u kojem Možemo lakše proizvodi priopćenje nego kvadrat. Ako je Oporovec napokon krenuo, neka krene do kraja: nabava, rokovi, oprema, kadar. Bez novog kruga „rebalansa“ koji smanjuje stavku pa pomiče lopatu još godinu. Render nije škola. Škola je beton, kadar i ritam.

Država prvo svojoj djeci

U zemlji koja uvozi radnu snagu brzinom koja premašuje kapacitet škola, ordinacija i stanovanja, investicija u hrvatsku djecu s posebnim potrebama nije „soft tema“. To je test suverenosti. Država koja ne može osigurati krov i terapiju svojoj djeci, a istodobno širi prava i kapacitete za uvozne politike, gubi moralni kompas.

35 milijuna eura za Oporovec manje je od mnogih ideoloških rashoda koje ljevica brani kao civilizaciju. Ovdje je civilizacija konkretna: bazen za terapiju, senzorni park, učitelj, ritam. Hrvatska to duguje svojim obiteljima, ne NGO-u koji mjeri „inkluziju“ brojem priopćenja.

Što pratiti

Pravomoćnost dozvole, projektna dokumentacija, javna nabava, stvarni početak 2027., rok 18 mjeseci, opremanje, kadar. Ako se i ovo pretvori u još jednu najavu s renderom, bit će jasno da je problem bio politički, ne „prostorno-planski“. Narodni Reporteri pozdravljaju dozvolu zbog djece. I mjerit će beton, ne tweetove.