Jelić: divlje odlagalište Dioki uz povrće za škole, Tomašević: Grad ne može ući

Na aktualnom prijepodnevu zagrebačke Gradske skupštine u srijedu, 16. rujna, zastupnik Tomislav Jelić s nezavisne liste Tomislava Jonjića Jedino Hrvatska! upozorio je na divlje odlagalište otpada na zemljištu tvrtke Dioki, piše narod.hr. Posebno je naglasio da se u blizini tog odlagališta uzgaja povrće za zagrebačke škole i vrtiće te da je problem „ravan puknuću cijevi magistralnog vodovoda“. Gradonačelnik Tomislav Tomašević odgovorio je da mu je takva analogija pogrešna i da Grad ne može ući na taj posjed jer je zemljište Diokija u zakupu tvrtke E-kolektor koja je završila u stečaju. Poručio je da je spreman, u suradnji s državom, pomoći da se problem riješi.

Poruka iz Skupštine je jasna i neugodna za zelenu marketinšku sliku Možemo. Dok se gradska vlast hvali ekološkim kreditima i europskim fondovima, zastupnik na sjednici kaže da se uz divlje odlagalište uzgaja hrana za djecu u školama i vrtićima. Odgovor gradonačelnika svodi se na pravni labirint: nije naše, u stečaju je, država neka pomogne.

Povrće za školske kuhinje uz divlji otpad

Jelić nije govorio o apstraktnoj ekološkoj bilješci. Govorio je o lancu koji završava u tanjuru djeteta. Ako se povrće za gradske škole i vrtiće uzgaja u blizini divljeg odlagališta, pitanje nije samo estetika krajolika. Pitanje je tko kontrolira tlo, vodu, nadzor i odgovornost. Usporedba s puknućem magistralnog vodovoda može biti oštra, ali politički je točna u jednom: kad sustav pukne, cijeli grad osjeti posljedice.

Tomašević je analogiju odbacio. Pravno je, međutim, priznao ograničenje: Grad ne može ući jer je posjed Diokijev, a zakupac E-kolektor u stečaju. Ta rečenica zvuči kao administrativni štit. Za roditelja čije dijete jede u školskoj kuhinji zvuči kao izgovor. Ako Grad „ne može ući“, tko onda može? Stečajni upravitelj? Država? Inspekcija? I zašto se to pitanje postavlja tek kad zastupnik digne temu na Skupštini?

Zelena politika bez kontrole tla uz školsku hranu nije ekologija. To je brend. Možemo je godine gradio imidž čuvara okoliša. Divlje odlagalište uz lanac opskrbe školskog povrća taj imidž razbija bolje od bilo kojeg oporbenog plakata.

Špansko: 36 milijuna eura i 6150 eura po metru

Na istoj sjednici Trpimir Goluža (nezavisni) upozorio je na višestruko povećanje troškova i višegodišnje kašnjenje bazena Špansko. Ukupno je, kazao je, plaćen 36 milijuna eura, odnosno 6150 eura po četvornom metru. To je, po njegovim riječima, dvostruko više nego bazen u Bjelovaru i trostruko više nego bazeni u Puli, Varaždinu i Velikoj Gorici. Napomenuo je da je bazen plaćen iz gradskog proračuna, a ne novcem iz fondova EU.

Tomašević je uzvratio da je aktualna vlast u odnosu na prethodnu „upeterostručila“ povlačenje sredstava iz fondova EU. Brojka o pet puta više europskog novca zvuči impresivno na konferenciji. Na terenu, međutim, ostaje Golužina činjenica: konkretan objekt plaćen je građanskim novcem, po cijeni koju uspoređuje s drugim hrvatskim gradovima kao skuplju i sporiju.

U istom paketu Ema Culi (HSU) pitala je kada će gradonačelnik „odustati od agresivne politike, osobito prema umirovljenicima“. Tomašević je odgovorio da će od 1. siječnja gotovo svi umirovljenici biti oslobođeni poreza na mirovinu te da će Grad time izgubiti oko 85 milijuna eura koje mora nadomjestiti. To je fiskalna napomena, ne odgovor na pitanje prioriteta: zašto se u istoj upravi vode rasprave o divljem otpadu uz školsku hranu i o bazenu od 36 milijuna.

Periša (HDZ) o tramvajima: kašnjenja i nabave

Zastupnik Marko Periša (HDZ) pitao je o smanjenju proračunskog novca za prometne projekte tramvajske pruge Heinzelova–Savišće i Medpotoki. Gradonačelnik je odgovorio da se situacija „zakomplicirala“ te da je do kašnjenja došlo zbog postupka javne nabave i rješavanja imovinsko-pravnih odnosa za Medpotoke, koji se rješavaju godinama, prenosi narod.hr prema Prigorski.hr i HINI.

Perišino pitanje pokazuje da kapitalni prometni projekti stoje, dok se na drugoj strani Skupštine vodi bitka oko otpada i hrane za škole. To nije napad na stranku. To je popis onoga što građani plaćaju, a ne dobivaju na vrijeme.

Zeleni brend, smeđi teren

Sažetak sjednice stane u tri rečenice. Divlje odlagalište na Diokiju. Povrće za škole u blizini. Gradonačelnik kaže da Grad ne može ući. Uz to idu Špansko po 6150 eura po metru iz gradskog novca i kašnjenja tramvajskih projekata. Možemo i dalje govori jezikom ekologije. Skupštinski zapisnik govori jezikom odgovornosti: tko nadzire tlo uz dječju hranu, tko plaća skupe objekte i tko stvarno rješava otpad kad pravni labirint postane izgovor.

Izvor: narod.hr / Prigorski.hr / Hina.